Dosta već pričamo o svim lošim potezima stare a nažalost i nove vlade. Gazimo ih, iako neki bi rekli ne dovoljno, jer pokazuje se da ih ništa ne dira niti da se može išta postići. OK donesimo zaključak da ne valjaju i ne rade što bi trebali. Ali što bi trebali, dali su bolni rezovi isključivo oružje da se ova zemlja oporavi ?

( Kada sam napisao ovaj post, još nije objavljena vijest o izgradnji velikog solarnog polja u susjednoj nam državi.I tada mi se u mislima mi se javila samo jedna želja, da jednog dana i kod nas zažive ovakvi projekti. Čestitke zaslužnima za pokretanje ovakvog projekta u Srbiji.)

Pa kada imamo tolike agencije i tolike institute zašto ih onda barem ne iskoristimo na ispravan način ? Ova kriza je toliko duboka da ni jedno konvencionalno sredstvo ne može promijeniti njezin tijek. Dali doista itko vjeruje ministru gospodarstva "građevinaru" koji isključivo traži i gura projekte koji uključuju velike građevinske zahvate. Mnogi će misliti kao i ja, da treba uposliti "vlastite resurse" pa je stoga i takova glavna strategija. Nebulozna izjava o solarnom reketarenju investitora, samo pokazuje nedostatak realnosti za budućnost, nedostatak inovativnosti i stav boli me briga što će CO2 gušiti buduća pokoljenja, koja će morati ložiti naftu da bi održali svoju hranu jestivom. Samo po sebi nameće se pitanje, je li istina da je struja dobivena iz sunca daleko skuplja ? Istina je ali nije 9 puta već 3.5 do 4 puta i to samo iz jednog razloga. Tehnologija nije iskorištena u dovoljno velikoj kolićini pa ista i košta. Ali, kada bi postojala strategija izgradnje najvećeg solarnog polja na svijetu, na južnim obroncima Velebita i to nešto tipa 200 x 5 km veličine, sa pokretnim panelima koji bi maksimalno iskorištavali dnevnu svjetlost, sa novo razvijenim pločama koje daleko bolje trpe atmosferske prilike ali zato daju i to do 120 % iskoristivosti fotona, onda je vrlo vjerojatno da bi ista tehnologija bia i do 10 puta jeftinija. Kada bismo još upogonili svu onu pamet na institutu Ruđer Bošković, da razviju vrhunske ploče, kada bismo organizirali proizvodnju istih unutar naše granice, vjerojatno je da bi postali zemlja, koja bi većinu struju koristili iz tog izvora a ako me matematika navara postali bi i jedan od najvećih izvoznika struju u svijetu. E to je inovacija. To je građevinski projekt za koji ću pristati platiti i 50 % poreza na dobit. To je projekt za koji ću i naći lovu koju nemam i uložiti u dionice istoga. Nažalost naš ministar gospodarstva nema firmu koja montira ili proizvodi solarne panele.

Kažem inovacije su nešto što izvlači iz krize. Kada sve stane moguća potražnja krije se samo u nečemu novom. Zašto veliki IT igrači idu na inovacije svake godine ako ne i svakih pola godine. Zato što je to jedino što im može povećavati prihode. To su činjenice za koje i moja mala djeca znaju, jer ne postoji igračka koja traje cijeli život a da ne dosadi.

Eto kada već pišem o inovacijama i institutima, a dotakao sam se Ruđera, da ne zaboravim i Brodarski institut. Je li ikome u ovoj ili prošloj vladi palo na pamet, pitati ljude koji tamo troše svoje znanje imaju li ikakvih idea. Idea koje mogu pokrenuti prave projekte, idea kojima se može upogoniti nekada veličanstvena brodogradnja. Naravno da nije, jer da jesu već bi to mi svi znali, "mljeli" bi o tome na svim televizija, twitterima i portalima i tiskovinama. Ali možda se jednog dana netko sjeti uzeti deset pametnih glava iz Ruđera, deset pametnih glava iz Brodarskog, deset iskusnih inženjera iz svih brodogradilišta koja imamo, posjedne ih za stol i kaže: dragi moji nismo do gležnja Koreancima, nismo ni upola brzi kao Kinezi ali nismo ni lijeni, imamo pamet, imamo volju i od danas započinje projekt "hibridnog broda". Jap "hibridni brod" ili brod sa dvije vrste pogona. Jedan na naftu, nažalost i jedan na struju. Ali ne bilo koju struju. Brodovi plove i prema nekim statistima 60 % vremene provedenog na pučini plove po valovima od 2 do 25 metara. A tko na ovom svijetu nije čuo da se iz valova može proizvesti struja. I to velika količina struje. Zamislite brod koji ima sa vanjske strane oplate borda integrirane hidraulične zglobove koji se pomiču uslijed djelovanja valova na trup broda. I onda tu struju koristite za pokretanje elise broda ili ukoliko budemo jako pametni, pa projektiramo brod koji proizvede više nego potroši, višak struje pohranimo pa koristimo kasnije. Trebam li uopće pričati o uštedama na nafti, jeftinijem brodskom prijevozu, ekološkom utjecaju koji bi imao jedan takav brod. E pa onda ne bismo mi bili do gležnja Koreancima već bismo bili ponovo vodeća sila svijeta u brodogradnji. Ne da ne bismo imali problema sa naplatom brodova već bi idućih deset generacija dalmatinskih ljudi znalo da uvijek imaju posao u škveru. Hrvatskom inovativnom skveru.