Nije puno vremena prošlo, pa je teško donijeti objektivan zaključak kako će nova vlada rješavati probleme, ali sve do sada, što se može pročitati u raznim medijima ne pokazuje znakove postojanja istinskog plana. Načelno vjerujem da dobar dio ove nove garniture zna što želi postići, možda zna i kako to postići, ali oni od kojih polaze sve najbitnije stavke, još nisu pokazali ništa. Doduše laž je reći ništa, pokazali su nešto i to nešto, po mom je mišljenju sve krivo.

Počnimo od povećanja PDVa ili te famozne nivelacije sa više stopa. Za početak stav da je svako povećanje poreznih obveza, dodatni uteg, napisao sam barem deset puta do sada. Što može donijeti povećanje PDVa na 25 % kada će isto uzrokovati ne samo povećanje cijena, već dodatno opterećenje poduzetnika koji su i dalje u frci, ne mogu se izvući bez značajnog povećanja prometa. Povećanje PDVa načelno će donijeti pad prometa, pad prometa će povući manju glavnicu za obračun tog istog PDVa, ali će postati i glavni razlog da dio firmi nestane jer zbog kupovne moći cijene ne mogu povećavati, a prostora za život sa više troškova od PDVa nemaju. Uvođenje više stopa od kojih će neke biti u pola manje, neće sigurno spustiti cijene tamo gdje PDV bude niži, već će samo ti poduzetnicima olakšati život i produžiti agoniju, a proračun će se opet puniti manje.

Uvođenje poreza na neiskorištene nekretnine pa njegovo ipak ne uvođenje. Dakle tržište najma stanova u HR je barem 200 000 stambenih jedinica, uz prosječnu cijenu najma od 2000,00 kn i paušal od 180,00 kn mjesečno lako dođemo do računice da se ne prijavljivanjem najma utaji cca 360 mil kn mjesečno ili negdje između 4 i 5 milijardi kuna koje ne stignu u državni proračun. Pa porez na ne iznajmljene stanove i obiteljske kuće bi mogao biti, tri puta iznos paušala pa da vidimo tko neće prijavljivati podstanare. Ali naša nova vlada izgleda da će se radije brinuti o bilancama prebogati banaka koje nas i ovako svakog dana u svakom dijelu život deru kao ovce.

A treća stavka ta mi je jedna od najmiliju. Uvođenje reda u redovno plaćanje poreznih obveza i doprinosa. Novim rigoroznim zakonom, prisilnom naplatom, stečajevima.... Bla bla... Opet nagazimo poduzetnike koji pokušavaju preživjeti, umjesto da im omogućimo da imaju veći promet pa time da mogu servisirati sve svoje obaveze. Ne mi ćemo ih sada dodatno opteretiti većim PDVom i onda još nagaziti da ga plate i prije nego ga u stvarnosti i zarade. Tu možemo dodati i novi nebulozni zakon o plaćanju unutar 30 ili 60 dana, koji bi načelno bi bio savršen kada bi svi zaradili svakog mjeseca dovoljno da sve platimo na vrijeme. Ili kada bi podvukli crtu i rekli, ok od danas svi imamo tu obvezu i imamo para i nemamo dugova, ali što sa onim potraživanjima koja vise godinu i više dana. Što kada vam dugogodišnji klijent u principu partner kaže u banani sam, molim Vas sačekajte da se izvučem riješiti ću nekako. Tko će takvom zabiti posljednji čavao u lijes ? Tko će ići okolo i prijaviljavati svoje klijente da nisu platili za 30 dana ? I u krajnjoj liniji ako je to poslovni odnos između dvije pravne osobe odakle državi pravo da za kašnjenje plaćanja ona naplaćuje kazne i puni svoj debeli proračun ? Znači li to da ćemo u buduće i za građanske odštete koje su pokrenute radi naknade štete plaćati kazne državi ili da mi samo tužimo i platimo odvjetnike a država da si uzme novac od odšteta ?!

Četvrta je jedna svježa nebuloza. Naplata većih stopa poreza za imovinu u stečaju. Ili ja ne razumijem ili je netko pobrkao lončiće. Pa ako tvrtka odlazi u stečaj znači da nije mogla poslovati što država mora dodatno uzeti sebi kada je tvrtka na koljenima ? Pa ako želimo ograničiti one kojima stečaj služi za izbjegavanje obveza prema vjerovnicima, za to postoje kazneni zakoni, postoje inspekcijski i porezni nadzori, imamo pun klinac stručnjaka koji znaju kako se mulja, pa u pregnimo ih neka trpaju u zatvor takve, a imovina stečena kaznenim dijelom se ionako oduzima i onda će biti za vjerovnike. Ovako mi se navedeno čini kao i sve drugo u ovoj zemlji kada si na koljenima onda ti umjesto ruke dolazi još i noga da te se bolje zgazi do kraja.

Poticanje velikih investicijskih projekata ? Dakle drugovi kod nas ne žele doći ni kriminalci investirati a kamoli da će doći veliki, sposobni novčano opremljeni investitori. Zar nitko nije do sada čuo onu kršćansku: "Bog pomaže onima koji se trude pomoći sami sebi". Pa lijepo je imati velike projekte ali gdje su mali oni koji ne trebaju velika ulaganja. Pa zar nije lakše potaknuti dio od ogromne vojske nezaposlenih da se krenu boriti za sebe i da se samozaposle otvaranjem malih tvrtki i obrta. Dok nagovorite nekog da utuče 100 milijuna eur u HR trebati će nekoliko godina a ako povučemo prave poteze, ohrabriti ćemo barem 5000 ljudi da krenu poduzetništvo u sljedećih 6 mjeseci. A računica koja bi iz toga proizašla ne treba se ni elaborirati. Ali naravno nitko neće u Dunav ako ne zna dobro plivati, a nema nikog oko sebe, da mu pomogne ako zapne između dvije obale. Ne ipak je nama lakše razmišljati o koje kakvim spasiteljima sa brdom novaca koje će utući u naše super projekte. Malo sutra.

Bit svakog problema je razumijevanje istog, a trenutno mislim da nema dovoljno ljudi koji imaju moć odlučivanja a da sagledavaju problem u cijelosti već su svi fokusirani na hrpe malih problema i misle da će rješavanje istih uz dovoljno sreće ipak postići rezultat. Možda i hoće ali je pitanje kada. Trenutno nedostaje jedno veliko otrežnjenje ove zemlje. Nedostaje da netko kaže da totalno smo u banani, sva rješenja su teška, netko će stradati ali stradati će njih malo da bi većina ipak dobila priliku uspjeti. Nedostaje da neko kaže možda ćemo u recesiju, ali prestanimo sve gledati tako crno, možda nije sigurno, prihvatimo se posla, donesimo teške odluke, jer bez istih nećemo krenuti gore već ćemo nastaviti lagano tonuti.

Možete gubiti bitke iz dana u dan ali ipak na kraju dobiti rat. U ratu ne pobjeđuju oni koji imaju bolje oružje ili više vojnika već oni
koji su odlučniji i koji jače i više vjeruju u svoj cilj. Ovoj zemlji treba prestati biti cilj "preživljavanje" i treba postaviti novi cilj
"uspjeha i blagostanja". Treba zaratiti sa recesijom. To sigurno nećemo postići uz pesimizam koji proizlazi iz odluka koje ne služe ničem drugom nego samo preživljavanju punjenja proračuna ove države. 

Nadam se da ćemo uskoro gledati i slušati odluke koje u sebi sadrže više hrabrosti i odlučnosti, pa ćemo doista moći pričati o dobrom izboru.