Koliko ste puta čuli izreku u strahu su velike oči ? Ja sam je čuo poprilično puta, ali danas sam možda prvi puta u životu vidio velike ustrašene oči.

Skupila se skupina malih poduzetnik, djelatnika velikih javih tvrtki i koje kakvih slušatelja i krenula je rasprava o ulasku RH u EU. Pokupovati će sve, otvoriti će tvornice i dovući Rumunje da rade za kunu, posjeći će šume, popiti će vodu, raseliti nas po svijetu....

Možda bih i mogao razumjeti strah od nečeg nepoznatog ali vjerovanje u gluposti to mi nikako ne ide u glavu.
Uzmimo da će doći strani državljani i pokupovati nekretnine, dali to znači da će ih odnijeti sa sobom ? Dali će netko otvoriti tvornicu u HR da bi dovukao radnike iz Rumunjske, pa koja budala ne bi otvorila tvornicu u Rumunjskoj ?

Sve te gluposti na kraju čujem od ljudi koji su se odavno predali, koji nemaju nikakvu viziju ušli mi u EU ili ne ušli, njima je isto, došli su do zida koji ne mogu razbiti, ne znaju ga obići a najmanje im pada na pamet da izgrade nove stepenice. Zapitam se koliko ljudi danas svoje frustracije izazvane problemima poslovne i financijske prirode pokušava opravdati budućim ulaskom HR u EU.

Ući ćemo u EU i ništa se strašno dogoditi neće ali možda ćemo imati sreće da nove generacije prihvate odgoj koji u sebi ne sadrži socijalističkog nasljeđa, filozofije i nerada, predaje i čekanja, ganjanja državne službe radi sigurnosti života. Možda nove generacije usvoje neka nova znanja njemačkog proizvodnog duha, nizozemske poljoprivredne inovativnosti, francuskog turističkog duha, pa da konačno duhom ali ne i fizički, sa nekim novim generacijama, odemo sa ovog j... Balkana.