Rekoše mi skoro neke kolege sa fakulteta kako ih je na pismenom ispitu iz Sociologije zadesilo gornje pitanje – jevanđelje po softveru?! Pogledam samo sklop te sociološke fraze (ko kaže da svaka industrija nema svoje buzzworde?) i razmišljam da li bi ja išta znao da napišem ili kažem po tom pitanju ukoliko bi me isto pitanje nekad u životu zadesilo. Da ne bude zabune oko terminologije konsultovao sam Vujakliju:

evanđelje – 1. dobar glas, radostan glas ili dobra vijest, radosna vijest koja u hrišćanskom učenju prikazuje Isusa kao obećanu mesiju i spasioca ljudskog roda; 2. Novi zavjet ili objavljivanje spasenja: 3. evanđelje pl. opisi života, rada i stradanja Isusa Hrista.

evanđelist(a) – objavljivač spasenja; opisivač života, rada i stradanja Isusa Hrista; četiri evanđelista: Matej, Marko, Luka i Jovan, pisci tzv. kanonskih evanđelja, tj. onih koje crkva priznaje kao autentične i stvarne

evanđelizirati – objaviti (ili: objavljivati) radosnu vijest; širiti evanđelsko ili evanđiličko učenje i crkvu evanđelisku.

Susrete sa evanđelističkom omladinom (a.k.a. sektaši) je većina nas imala još prije masovne pojave Weba. Zazvoni ti telefon i čuješ komšinicu kako ti javlja: “Eee, idu opet sektaši. Ne otvaraj im vrata!”. I čuješ kroz desetak minuta zvone ti na vratima. Kod mene u komšiluku je praksa bila da ih svi iskuliraju ne otvaranjem vrata, ili ukoliko već dođe do kontakta licem u licem, onda ih pošalju u tri… Svi osim jedne komšinice koja je praktikovala da izađe, popriča s njima i pokupi što je više moguće literature, i onda nekih pola sata kasnije trijumfalno izađe na ulicu i izvrši javno spaljivanje sektaške literature pred okupljenom dječurlijom i ponekim prisutnim komšijom ili komšinicom. I tako svaki put dok nisu prestali da dolaze, a ima od toga blizu desetak godina.

Eksplozija Weba je donijela i tzv. “softverske jevanđeliste”, iliti “tehničke jevanđeliste” u različitim segmentima poslovanja. Kako je neko odmah u ranim danima Weba primjetio da svaka budala može da objavljuje sadržaj na istom, bila je neophodna blog revolucija da svaka budala može da u samo par koraka otvori vlastiti blog i širi vlastite ideje, uključujući i “tehničko jevanđelje”. Koji je uopšte značaj istih u softverskoj industriji? Iskoristiću know-how iz CKM-a i reći da je njihov profil zanimanja ekvivalentan srpskim zanimanjima kao što su astrolog (astronom koji se nimalo ne razumije u fiziku, matematiku i logiku), stilista (modni kreator koji ništa ne kreira) i analitičar (stručnjak koji se ne usuđuje da bude učesnik događaja).

Najpoznatiji kreten ove vrste (prvi put da sam upotrebio ovaj izraz na Biznisblogu) jeste Robert Scooble iz Microsofta poznat po tekstovima na blogu tipa: “E Bille (Gatesu), daj mi jedno par miliona da kupim par Web 2.0 kompanija u usponu…” Poslednji njegov biser jesu savjeti kako postati prvorazredni bloger, koji su u blogosferi izazvali adekvatne reakcije, uključujući i zanimljivi mini-strip.