Skoro smo se u jednoj od diskusija na Biznisblogu dotakli fenomena popularnosti socijalne mreže MySpace. Sa poslovnog aspekta MySpace je medijima postao posebno zanimljiv prošlogodišnjom akvizicijom od strane News Corp., kompanije medijskog mogula Ruperta Murdocha. U ovomjesečnom izdanju Wired traži odgovor na pitanje da li Murdoch može transformisati socijalnu mrežu u kolosalnu marketinšku mašinu. Tekst je dosta zanimljiv i u prvom redu se fokurisa na 75-godišnjeg Murdocha, a mogu se saznati i neki zanimljivi detalji, između ostalog da se Murdoch opekao u dot-com balonu, ali da je i dalje fanatično usmjeren na Internet kompanije na koje inkasirao skoro milijardu ipo dolara tokom prošle godine.
U trenutku kupovine od strane Murdocha, MySpace je bio peti po popularnosti servis u SAD. Danas je broj jedan. Vrlo je važno reći i da je konkurentski Viacom, u čijem vlasništvu se nalazi i MTV, već bio stupio u pregovore sa osnivačima MySpacea i da su gotovo za dlaku MySpace i MTV mogli biti pod istim krovom. Ipak pravo pitanje je kako je ovaj servis za samo tri godine postojanja postao najpopularnija destinacija na mreži? Danah Boyd ima dosta zanimljiv esej na ovu temu gdje se MySpace direktno upoređuje sa konkurentskim Friendsterom. Classmates.com je bio prvi servis ovakve vrste, tu su još i Bebo, Tribe.net, MyYearbook, te već spomenuti Friendster. Ono što se može saznati iz Danahovog teksta jeste da MySpace uspijeh u stvari odlikuju dvije stvari: muzika i apsolutna sloboda. Muzika je idealan “izgovor” za pozadinu socijalnog druženja i upravo je muzika presudan element svakog subkulturalnog udruživanja. S druge strane, MySpace podsjeća na Internet izdanje onog što nam se servira kroz Hollywoodske teen komedije: urnebesne provode raskalašene studenterije na američkim univerzitetima i čitav popratni američki folklor, alpha-pi-gamma bratsva i sestrinstva, itd. Doduše, nikad mi nije bilo jasno da li se ti filmovi targetiraju na američko ili evropsko ciljno tržište?
S druge strane, počev od Friendstera, gotovo svi servisi politikom manje ili više stroge moderacije pokušavaju da zadrže određeni kvalitet sadržaja i članova mreže, čime se direktno postavljaju određena pravila. MySpace se vodio potpuno suprotnom tržišnom logikom, ne uskratiti članovima ništa i omogućiti im totalno slobodu da uređuju svoje mjesto po vlastitom nahođenju. To u praksi znači kičeraj, šarenilo i urbanu sajberspejs divljinu, ali i broj jedan sajt na američkom Internetu. |