Moja subjektivna lista stvari koji me najviše nerviraju na interfejsima blogova, a neki od njih sve više svoju primjenu dobijaju i na sajtovima koji su izvan blogosfere.

1. RSS na svakom ćošku
Ne volim kad otvorim sajt i ono što prvo vidim ogromno RSS dugme, priča šta je RSS, i sve se to ponavlja jedno minimum pet puta, sve sa željom da se čitalac pretplati na RSS feed sajta. Odmah podsvjesno doživljavam to kao da se i sam autor bloga miri sa činjenicom da mu je sadržaj treš i da ja uopšte nisam zainteresovan da prvo pričitam šta on to ima na blogu, već ću njegov blog kao i gomilu drugih ubaciti u svoj RSS čitač i sledeći put otići tamo kad me u čitaču u moru naslova privuče onaj bombastični sa njegovog bloga. Samo jedna sitnica, ja kao ni 98% drugih korisnika Weba ne koristim RSS čitač.

Rješenje: Par prvih sekundi pažnje kad je čitalac prvi put na vašem blogu usmjerite na to da ga privučete vašim sadržajem da ostane i dođe sledeći put, umjesto da to vrijeme korisnika mamite da jednik klikom ubaci vaš blog u koš RSS čitača sa stotinama ili hiljadama drugih blogova.

2. Digg glasačko dugme
Opšta pomama sa instalisanjem ogromnog digg dugmeta uz sve tekstove na blogovima zaista prevazilazi sve mjere. Digg je postao jedna velika top lista blogosfere i sve više i samog Weba, a blogosfera počinje da naliči na estradu.

Web 1.0: Što Rambo kaže: «Veoma je važno kad se pravi hit, da je namjenjen ženama jer one najviše kupuju kasete i zovu telefonom kad se glasa za top listu, jer nemaju druga pametnija posla». Samim tim u Web 1.0 svijetu kad se glasa, domaćica se ostavlja svih kućnih poslova i hvata za telefonsku slušalicu.

Web 2.0: Naravno ovaj ranije proces je bio isuviše komplikovan, pa se u duhu jednostavnosti olakšao da ne može biti lakši. Odmah pored teksta imate ogromno digg dugme koje izbi oči (da slučajno ne omašite) i jednim klikom glasate za vašeg favorita.

Rješenje: ako već stavljate to digg glasačko dugme, onda ga smanjite na razumnu veličinu, dobra polazna tačka je rješenje kod Kawasakija.

3. Ostala vrišteća dugmad
Vrijeme jedne televizije i jedne centralne autorativne muzičke emisije (Top of The Pops u UK, a kod nas ne smijem ni da napišem…) koji jednim emitovanjem prave hit odavno je iza nas. Danas postoje na hiljade TV kanala i muzičkih emisija. Isto je i na Webu. Del.icio.us, newsvine, blinklist, furl, spurl, wists, simpy, reddit, ma.gnolia, blogmarks, my yahoo, my google, my aol, newsgator, netvibes, bloglines, a tek smo počeli sa nabrajanjem. Kad vidim naporne tastere na kraju svakog blog unosa za prijavljivanje sadržaja na sve moguće social bookmark servise, momentalno mi se smuči da čitam bila šta dalje.

Rješenje: Bitan je kvalitet vašeg sadržaja, a ne proklete ikonice. Upucajte ih sa vašeg bloga ovog trena!

4. SNAP prikaz linka
Ovo je jedan od najnovijih trendova, koji opasno prijeti da se proširi kao kuga. Kad pređete preko bilo kog linka učitava se minijaturni prikaz interfejsa tog sajta. Kao kul fora, ali u suštini usporova doživljaj i uz to ničemu ne služi. Popularizovao ga je Techcrunch.

Rješenje: U ovakvom obliku je beskorisna primjena. Uz malo mašte mogao možda dobiti primjenu na nekim sajtovima, ali je na blogovima potpuno beskoristan i gnjavi isuviše.

5. Oblaci sa tagovima
A ovo je tek stvar koja se kinđuri na svako moguće mjesto. Na Webu svakod dana sve je manje i manje sigurnih utočišta na kojima nema bezveznih oblaka sa tagovima. Evo danas na primjer slučajno odem na Lego sajt, kad hop – opet tagovi. Ne nosi džaba Folksnomija u sebi izraz folk…

Rješenje: Oblaci sa tagovi svoju smislenu primjenu imaju na sajtovima kao što su del.icio.us, Flickr i Techorati koji su izgrađeni na tagovima. U ostalih 90% slučajeva ne služe ama baš ničemu…