Postoji jedan recept koji obično pomaže, bar u početnim fazama. Zovemo ga “tehnika pudlice”: priča se da je neki dvorski slikar imao običaj da na svaki portret uglavi u ćoše neku pudlicu. Klijenti bi uglavnom bili zadovoljni portretima, međutim stavljali bi primjedbu na tu pudlicu, koju bi ovaj slikar sa lakoćom premazao.

To je to—moraš klijentu da daš tu satisfakciju da ti bar nešto promeni, da se i on za nešto pita i da bude poslušan, ali da te to što manje boli. Dakle, staviš mu pudlicu da se igra sa njom, bitno da ti suštinu ne dira (case: staviš logo duplo manji nego što bi iko normalno očekivao, a onda kada ga on poveća za 50%, klijent bude srećan i zadovoljan).

++K (preuzeto sa Dizajn Zone)