Ovih je dana obilježen Svijetski dan poduzetnica. Podijeljena su priznanja najboljim menađericama, održani su prigodni govori podrške i obećanja poduzetnicama kojima će sigurno poteći “med i mlijeko” od silne verbalne podrške koju su dobile. Nisam sigurna da će osim obećanja poduzetnice nešto drugo i dobiti. Njihov će uspjeh i dalje isključivo ovisiti o njihovom radu i ustrajnosti. Zato pogledajmo kakav je položaj žena u poduzetništvu prema nepotpunim statističkim podacima i drugim izvorima.

Statistika nam govori da 52,9 posto stanovništva čine žene. Istraživanja pokazuju da žene zauzimaju 6 posto vodećih pozicija u kompanijama, da ih je 25 posto među osnivačima trgovačkih društava, ali i to da je 2002. godine bilo 8254 poduzetnice, a 2007. godine ta se brojka povećala na 24476 poduzetnica. Ovi nam podaci govore, da se žene pomalo počinju brinuti same za sebe i svoju sudbinu. Situacija se na tom području ne razlikuje bitno od situacije u kojoj se nalaze žene Europe ili SAD, a o ostalom dijelu svijeta gotovo da se ne može govoriti, jer nema baš nekih relevantnih podataka.

Svi znamo da upuštanje i ulazak u poduzetničke vode osim financijskih sredstava i znanja traži i mnogo hrabrosti. Ženama su prva zapreka financijska sredstva ukoliko im ih nije u stanju osigurati obitelj. Teško dolaze do kredita, jer su uglavnom bez nekretnina, a biznis-plan koliko god bio dobar neće prihvatiti ni jedna banka bez odgovarajućih materijalnih garancija. Ukoliko i riješe problem financija pred njima još uvijek stoji niz zapreka. Činjenica je da su žene sve obrazovanije i da mogu voditi posao, no i tu se pojavljuje jedan veliki “ali”, a to je kako steći povjerenje poslovnih partnera da će njigova tvrtka odraditi posao jednako dobro kao i tvrtka nekog njihovog muškog kolege. Vjerovatno bi ja mogla i dalje ovako nabrajati pojedine zapreke koje stoje pred poduzetnicama, ali to nema smisla, pa ću se osvrnuti na još nešto bitno.

Možda najveći teret ženama predstavljaju tradicionalne predrasude koje ih smještaju uz obitelj, rađanje i odgoj djece i kuhinju. Takvi ih stavovi najčešće ometaju u napredovanju na poslu, ali i kao poduzetnice osobito ako se bave “muškim” poslovima. Stvarnost je međutim drugačija žene mogu biti i supruge i majke, ali i veoma uspješne u svom poslu. Mnogima je teško i zamisliti ženu na poslovnom ručku kao poslovnog partnera kojeg treba uvažavati u istoj mjeri kao i muškarca. Žena prema njihovom mišljenju treba biti lijepa, dotjerana, zabavna i ugodna za društvo, a ne da glavu razbija raspravama o poslu i svim ostalim aktualnim temama. Takav stav unaprijed diskvalificira pametnu poslovnu ženu koja iako ima i sve naprijed navedene adute želi samo sklopiti posao.

Upravo svi ti problemi dovode do toga da mnoge žene odustaju od zamisli, da ostvare svoj poslovni poduhvat i prije nego su ga započele. Svijest o tome da njihova okolina nama dovoljno razumjevanja za njih čini ih nesigurnima i nedovoljno hrabrim da ostvare svoje svoje želje i ambicije.