Nekako se ovih dana ne uspijevam odmaknuti u razmišljanjima o zlouporabama koje uništavaju ovu zemlju. Premda pokušavam pisati o nekim drugim temama to postaje gotovo nemoguće, jer događaji vezani uz sistematsko guranje ove zemlje u ponor redaju se iz dana u dan. Nije da i dosada nije bilo izvještavanja o aferama koje su se događale, ali sada iz Pandorine kutije one iskaču jedna za drugom. Iskreno rečeno nije to loše, jer istina treba izići van i svi akteri trebaju položiti račune za sve ono što su radili. Ne, nemam namjeru bilo kome suditi i proglašavati ga krivim prije nego kako to neki vole reći učine institucije države. Dakle doista neka institucije države rade svoj posao, ali neka ne gube vrijeme, jer i vrijeme je novac, a novac je ono što smo u velikim iznosima izgubili, a itekako nam je potreban.

Slušajući naše poljoprivrednike kako gotovo bespomoćno traže svoju izgubljenu imovinu u aferi Đakovački silosi teško je ostati ravnodušan. Isto je i sa «vojskom» od 300.000 nezaposlenih i onih koji strahuju za budućnost svojih radnih mjesta. Slična je situacija i sa malim i srednjim poduzetnicima koji grcaju u problemima i nelikvidnosti, pa se iz svega toga postavljaju mnogo pitanja na koja je teško odgovoriti. Možda je najvažnije, a kakvu to poruku možemo poslati mladim ljudima koji vjerojatno razmišljaju o svojoj budućnosti i pitaju se kakva će ona biti. Što im reći? Da će sutra završiti školovanje, a onda tražiti godinama radno mjesto. Kako im obećati solidan život i budućnost, ako se ne prekinu lanci malverzacija i nepoštenja, a sada je itekako potrebno da im netko kaže, da ipak ima nade za bolju i sretniju budućnost. Građani su već pomalo umorni od svega, jer svakim danom osjećaju sve veću nemoć i strah od onoga što će donijeti sutra ukoliko se ne napravi red u državi, ali očito da strah, sram i krivnju ne osjećaju oni koji se svakodnevno spominju u medijima.

Naprosto ne želim vjerovati, da će sve ovo završiti po onoj «pojeo vuk magare» i nikome ništa. Naša budućnost ovisi o odlučnosti odgovornih, da prekinu sve «nepodopštine» i da doista postanemo pravna država u kojoj će se znati tko je za što odgovoran. Želim vjerovati, da doista nitko neće biti nedodirljiv, jer je osigurao političku zaštitu za svoja djela. Predsjednica vlade nam to obećava i nadam se da će uspjeti i svoja obećanja realizirati. Znam i to, da će je svi pošteni i radišni ljudi u tome podržati, jer to je jedini put kojim treba voditi ovu zemlju. Stoga ipak vjerujmo, da će nakon što sva prljavština ispliva na površinu, a zatim se očisti, voda biti opet bistra.