Posljednih mjeseci redaju se u medijima prilozi koji govore o broju nezaposlenih. Podaci se odnose na situaciju u svijetu, ali i u Hrvatskoj. Brojke su manje više realnost, ali je malo onih koji nude konkretna rješenja za bijeg radnika sa burze rada i povratak na posao.

2006. godine Uredbom Vlade RH osnovana je Agencija za obrazovanje odraslih. Godinu dana kasnije donesen je i Zakon o obrazovanju odraslih, kojim se uređuje ta materija. Zakonodavnim regulama po prvi je put omogućeno da se uz formalno priznaju i neformalni oblici obrazovanja. Mnogi još uvijek taj vid obrazovanja poistovjećuju sa nekadašnjim večernjim školama i to izaziva nepotrebne predrasude. Agencija je prošle godine organizirala “Tjedan cjeloživotnog učenja” što je svakako za pohvalu, jer današnje tehnologije i brzorazvijajući sistemi proizvodnje traže i nova znanja.

Gospodarstvenici nezadovoljni obrazovnom strukturom na tržištu rada tvrde, da obrazovanje nije prilagođeno potrebama gospodarstva. Rješenje se definitivno nalazi u osposobljavanju za nova znanja i brze prekvalifikacije, koje će nezaposlenima pomoći u pronalaženju posla, a gospodarstvu osigurati potrebne kadrove, koji znaju obavljati posao.

Slični programi počeli su se primjenjivati u SAD-ma i nekim drugim zemljama prije petnajstak godina. Nove tehnologije traže novi obrazovni profil radnika, a neke su djelatnosti polako gotovo prirodno odumirale. Ovaj je proces rezultirao povećanim brojem nezaposlenih radnika, koji nisu mogli pronaći posao isključivo zbog svoje obrazovne strukture.

Hrvatska se zasada ne može pohvaliti većim uspjehom u provedbi tih planova, jer odaziv stanovništva nije bio zadovoljavajući. Ponuđene programe završilo je oko 4000 ljudi. U svakom slučaju za očekivati je da će ova globalna kriza povećati broj nezaposlenih, te da će to naprosto natjerati ljude, da se okrenu obrazovanju, prekvalifikacijama i stjecanju dodatnih znanja, kako bi osigurali osobnu egzistenciju.

A što se tiče gospodarstva nije bitna razlika između industrije i uslužnih djelatnosti, jer su podjednako izloženi krizi. Bit problema se nalazi između produktivnih i neproduktivnih radnih mjesta, a to znači i potrebu za ukidanjem neproduktivnih radnih mjesta u korist zapošljavanja novih radnika na radnim mjestima koja povećavaju produktivnost.

Zbog svega toga svi relevantni faktori u društvu trebali bi posvetiti veću pažnju djelatnosti Agencije i svim subjektima koji s njom surađuju. Potrebno je razvijati svijest, da nam je obrazovanje i stjecanje novih znanja neophodno, ako iz objekta na burzi rada želimo postati subjekt koji ravnopravno sudjeluje u radnim procesima.

Ulaganje u osobno obrazovanje sigurno je najisplativija investicija, znanje ne gubi vrijednost i sigurno da mu ona neće padati kao vrijednost dionica na burzama.