Monopol ili dominantna pozicija na unutarnjem tržištu donosi veliku materijalnu korist tvrtkama ili skupinama tvrtki u svojevrsnom “zajedničkom kriminalnom poduhvatu” u poslovnom svijetu. Borba protiv te pojave je dugotrajna i mukotrpna, jer iziskuje prikupljanje mnogobrojne dokumentacije kojom se može dokazati inkriminirana djelatnost. Dosada pokrenuti postupci protiv monopolista trajali su i po nekoliko godina, a završavali su sa većim ili manjim uspjehom.

Kazne koje su izrečene po završenom postupku obično su veoma visoke i uplaćuju se u državni proračun ili u proračun EU ukoliko se radi o postupku koji je vođen u uniji. Godinama se postavlja pitanje, a što je sa žrtvama monopola. Europski parlament je nedavno donio posebnu rezoluciju kojom zaključuje da žrtve monopola mogu i moraju biti obeštećene. Ovom su rezolucijom podržali namjeru Europske komisije, da u rat s monopolom ubaci i taj element. Uzimajući u obzir da su izrečene kazne visokog novčanog iznosa, EK je prije godinu dana pokrenula postupak izmjene dosadašnje prakse. Predložila je, da se u cijeli postupak unesu novi elementi, koji će omogućiti obeštećenje svima oštećenima monopolističkim ponašanjem u svim područjima gospodarske djelatnosti.

Naknade štete su dio provedbe postojećih propisa. EK tumači, da to znači da oštećena strana, bilo da se radi o pojedincu ili tvrtki pokreće postupak pred nacionalnim sudom. Činjenica da većina država EU nema praktičnih iskustava u takvim postupcima. EK stoga predlaže da žrtve imaju pravo na punu naknadu. U prilog stavu EK ide i presuda Europskog suda kojom je sudsko vijeće odlučilo o pravu žrtava monopola na naknadu štete. Time je taj case law postao presedan za sudsko rješavanje sličnih situacija.

Kompenzacija zbog nastale štete je moguća po dva osnova:
-gubitku zbog umjetno podignutih cijena
-gubitku profita stvorenog ograničenjima u prodaji konkurentske tvrtke, gurnute na margine zbog djelovanja monopola.
Kompenzacija je nužna u stvarnoj vrijednosti gubitka, a to znači da se u nju moraju uračunati i kamate.

Ponuđena su i dva pravna mehanizma za podizanje zhtjeva za obeštećenje oštećenih. Kolektivna akcija u kojoj udružene žrtve monopolističkog ponašanja odlučuju zajednički pokrenuti postupak za naknadu štete i akcija putem zastupnika koji pokreće tužbu u ime oštećenih. Utvrđen je i minimalni standard pristupa dokumentaciji vezanoj za monopol kako nebi dolazilo do raznih manipulacija. Sudovi moraju uzimati u obzir odluke EK za slučajeve velikih kršenja prava o tržišnom natjecanju, ali i nacionalnih pravnih regulatora.

Standardi su postavljeni kao i pravni okvir za ponašanje svih subjekata na tržištu, pa se uskoro mogu očekivati i prve presude o nadoknadi štete žrtvama monopola.