Europski parlament proglasio je 2009. godinu godinom kreativnosti i inovativnosti. Doista zgodan pokušaj da se pokuša pokrenuti i taj veoma značajan i važan proces za unapređenje gospodarstva. Kreativnost je svakako način promišljanja i djelovanja koji razvija samosvijest, ali i samopouzdanje pojedinaca u radnom procesu. Sigurno da vrijeme u kojem živimo treba kreativnost više nego ikada. Gospodarska i socijalna kriza svakako traže određane promjene.

Kreativnost i inovativnost pojedinaca potiću promjene u okružju u kojem se događaju. Vjerujem da ste i vi svjedoci uspjeha koje na tom planu postižu pojedinci ili skupine koje za svoje radove često dobivaju i međunarodne nagrade i priznanja. A što zatim? Snimi se prilog za TV i napiše pokoja notica u novinama i sve pada u zaborav. Zašto tako mislim, pa zato što nema zainteresiranih ulagača u te projekte, a tvrtke se uopće ne trude raspitati o tome zašto su ti ljudi nagrađeni i što svojim izumima mogu ponuditi gospodarstvu. Moram se ipak ispričati zbog svojeg stava rijetkim iznimkama tj. tvrtkama koje prate rad i “slobodnih” kreativaca i inovatora, a ne samo onih koji su kod njih zaposleni.

Poznajem ljude koji imaju začuđujuće originalne i profitabilne poslovne ideje i planove za realizaciju, ali problem se najčešće javlja u nedostatku financijskih sredstava koja obično i nisu mala, a teško je pronaći investitora koji bi ih pratio u realizaciji. Velik problem leži i u činjenici, da u današnje vrijeme pojedinci moraju imati hrabrosti da izraze svoju kreativnost u tvrtkama u kojima rade. Kada se radi o korporacijama tu je problem još teži. Poznato je da velik postotak zaposlenih u njima odlazi na posao sa strahom od raspoloženja ili bolje rečeno od neraspoloženja svojih predpostavljenih. Sigurno da takva situacija nikako ne može poticati ni kreativnost ni inovativnost, a pitam se da li su zaposleni u tim tvrtkama sposobni i za izvršavanje redovnih rutinskih zadataka u uvjetima u kojima rade.

Imala sam priliku razgovarati sa različitim ljudima raznih profesija i velik mi se broj njih žalio na način ponašanja svojih predpostavljenih. Često puta im je gotovo onemogućeno, da predlože nešto što bi unaprijedilo poslovanje, a nisu ni rijetki slučajevi, da su im ideje ukradene i plasirane kao vlastite. Izgleda da je situacija najpovoljnija u malim tvrtkama gdje se zaposleni mogu dogovarati, usaglašavati i nadopunjavati u realizaciji poslovnih ideja.

Ne želim dalje nabrajati primjere bili oni pozitivni ili negativni vezano za ovu problematiku, ali možda je upravo sada vrijeme, da se potakne pozitivna stvaralačka energija koja se može suprostaviti uspavanim i tromim sustavima koji su još uvijek vezani za konvencionalni način razmišljanja. Vrijeme recesije i gospodarske krize trebalo bi potaknuti poslodavce, da svojim djelatnicima omoguće izražavanje kreativnosti i inovativnosti, a tada bi i proglašavanje godine kreativnosti i inovativnosti imalo više smisla, jer ovako mi djeluje gotovo formalistički.