Lako je zahtijevati, ali postavljam jedno veoma jednostavno pitanje: Tko će sve to financirati? Naravno opet oni koji rade u realnom sektoru. Oni koji nikada nisu dobili nikakav poticaj od države. Oni koji o nekim povoljnim kreditima mogu samo sanjati. Oni koji zbog nelikvidnosti svakog dana razmišljaju da li će im biti isplaćena plaća. Uostalom oni nemaju ni sredstava ni snage da blokiraju prometnice ili zaustave promet u Zagrebu i drugim gradovima već samoprijegorno nastoje i dalje raditi i sa svojim poslodavcima nastoje sačuvati radna mjesta, jer nemaju zemlje ni krava ili ostale stoke da si barem na taj način osiguraju kakvu takvu egzistenciju. Oni uglavnom imaju daleko manje plaće od zaposlenih u državnim institucijama i tvrtkama u vlasništvu države, ali zato imaju kredite i obitelji koje treba prehraniti.

 

Zanimljiva je i dirljiva podrška medija upravo onima koji se neprekidno bune. Zašto je to tako samo oni znaju. Možda bi bilo dobro kada bi čovjek mogao malo zagrepsti ispod površine, pa da konačno dobijemo pravu sliku o tim jadnim navodno napaćenim poljoprivrednicima. Koji to radnik može kupiti traktor ili bolje rečeno automobil od sto i više tisuća eura. Osobno ne poznajem ni jednog takvog, a vi? Ponovo se pojavljuju likovi koji su za prošle vlasti uglavnom šutjeli, a razloge nije teško pretpostaviti. Oni su ljudi za prosvjede po potrebi nezadovoljnih političara novom vlasti. Nije mi namjera braniti ovu vlast, ali zašto se ustrajno odbijaju bilo kakvi pregovori vezani uz ovu problematiku umjesto prijetnji o Hrvatskoj koja će gorjeti. Možda zato da se novoj vlasti i prije nego donese neke potrebne promjene zaprijeti, ali neka znaju gospoda da kako se sije tako se i žanje. Svaki onaj tko sije vjetar žeti će oluju stara je poslovica poznata ovom narodu, pa stoga svima koji izazivaju nerede i narušavaju zakone treba biti jasno da će za njih sutra vrijediti ona: "Uzalud vam trud svirači."