Ovih je dana ponovno tema raznih pravnih i drugih udruga, ali i pojedinaca pitanje zastupničkog imuniteta. Naravno pitanje je opet postalo aktualno novim događajima vezanim za imunitet koji uživaju saborski zastupnici. Iako je prvobitno zamišljen kao institut koji bi štitio zastupnike od progona za iznošenje osobnog političkog mišljenja i spriječio eventualne tužbe zbog klevete i slično on je vremenom proširen daleko šire.

Zastupnici su pokriveni njime i za najteža krivična djela i bez oduzimanja imuniteta prema njima se ne mogu primijeniti bilo kakve mjere sa strane organa gonjenja. Koliko je to opravdano doista nitko na to pitanje ne želi konkretno odgovoriti. Nije to samo problem u Hrvatskoj već i daleko šire, pa pojedine zemlje kao npr. Austrija ozbiljno razmišljaju o njegovom slabljenju, pa čak i o ukidanju, jer su oni već jedan dio kojim su poslanici bili pokriveni ukinuli.

Ovakvo je razmišljanje o zastupničkom imunitetu uslijedilo nakon brojnih afera koje su se u pojedinim zemljama počele pojavljivati. Imunitet je izgubio svoju pravu svrhu i sve se više koristi za izvan političko djelovanje, a veoma rijetko za političko i zastupničko djelovanje. Nitko time što je izabran u parlament ne postaje imun na vršenje kriminalnih radnji, pa je realno gledajući moguće da dolazi do zloupotrebe ovog prava.

Jedno je sigurno vrijeme je da se ozbiljno promisli o budućnosti zastupničkog imuniteta i kod nas. Možda je rješenje u njegovom ukidanju za nepolitički rad, a pojačati ga u vezi sa političkim djelovanjem. Znam da se ovo ne sviđa onima koji su zaštićeni imunitetom, ali pravo treba biti doista jednako za sve. Ne bi bilo loše ni razmisliti o troškovima koji nastaju zbog bijega pojedinaca u druge zemlje, a o političkoj šteti koju zemlja zbog toga trpi nije potrebno ni govoriti.