Narodna poslovica kaže kako je znatiželja ubila mačku. Nisam sigurna po koji put se to meni jučer opet dogodilo. Dakako možete i pretpostaviti gledala sam sjednicu Sabora. Premda je konačni ishod i rezultat rasprave bio uvelike predvidiv očekivala sam ipak malo konstruktivne rasprave o situaciji u kojoj se zemlja nalazi, jer Sabor je ipak odgovoran za sve ono što se događa u zemlji.

Moje su nade dakako bile uzaludne. Što sam više gledala i slušala imala sam osjećaj da mi uha rastu kao u magarca. Ono što se je tamo događalo bilo je barem za mene ispod svakog nivoa. Možda se čak ni u običnoj zadimljenoj seoskoj birtiji punoj pijanaca ne bi mogle ćuti ovakve riječi koje su gledatelji televizije jučer slušali. Uz cijeli niz vrijeđanja po svim osnovama, vraćanja u prošlost, dijeljenja lekcija i sličnog, da dalje ne nabrajam taj naš "hram" demokracije bio je sve samo ne to što bi trebao biti.

Kroz koje naočale gledaju sabornici našu svakodnevnicu nije mi jasno. Iskreno rečeno za jedne je sve odlično, jer vjerojatno imaju ružičaste naočale, a drugi su pokušavali istaknuti neke stvari o kojima bi itekako trebalo iskreno i pošteno razgovarati, ali to nije u ovoj zemlji moguće. Što misli narod i kako živi koga briga kad je jednostavnije sve probleme sakriti pod tepih i sve je onda za pet samo je pitanje kakve naočale trebamo mi nabaviti.

Kako god bilo zanima me kako ste vi doživjeli ovu sjednicu za koju se možda uopće ne može reći da je to bila osim formalno. Očekujete li možda da konačno netko od odgovornih prizna kakvo je stanje u zemlji? Treba li zaista zatvarati oči nad svim problemima sa kojima se svakodnevno susrećemo ili možda da svi kupimo ružičaste naočale i čekamo da nam netko drugi napravi malo reda u državi.