Svaki dan možemo očekivati samo izjave nekih kvazi-političara koje nas naprosto tjeraju u očaj. Upozorenja onih koji se razumiju u ekonomiju ne padaju izgleda na plodno tlo, jer svu pažnju im otimaju oni koji samo misle da znaju što je to ekonomija. Kako inače tumačiti izjave poput onih kako su Hrvati bogati, jer imaju kuće, stanove, vinograde, masline i sl., a trebale bi nas natjerati na razmišljanje. Kako objasniti nekome da živi dobro samo zato što je vlasnik neke nekretnine, a svjedoci smo kako nam mnoge stvari u državi ne funkcioniraju. Ukoliko nam budućnost ovisi o takvim demagozima koji izjavljuju onu poznatu rečenicu kako "rad oslobađa", a nezaposlenih je sve više ne piše nam se dobro.

 

Nedavni susret ekonomista ipak je ukazao na mnoge negativnosti, ali politika se pravi kao da to nije istina. Zanemaruju se brojna upozorenja i negira pravo stanje stvari. Možda je najbolji primjer kako politika funkcionira moguće vidjeti na uljepšavanju situacije  na sve moguće načine pravog stanja, ali ne sa tendencijom da se ono popravi već da se pridobiju glasovi na predstojećim izborima. Najbolje je tvrditi mi smo postigli, a podaci i to relevantni pokazuju nešto posve drugo. Nedavno sam napisala kako će se neki hvaliti i uspjesima o produženoj turističkoj sezoni i to se ovih dana dogodilo, a ona je produžena zahvaljujući lijepom vremenu koje je potrajalo.

 

Još nas dva dana dijele od početka vrhunca samohvale pojedinaca i stranaka, ali sigurno o slabostima se ništa neće moći slušati. Davno smo se trebali okrenuti prema zemljama koje itekako trebaju proizvode koje mi imamo, ali ne mi odbijamo sve one koji nam se ne sviđaju zbog bilo kojeg razloga, a pri tome zaboravljamo naše stvarne potrebe. Silom želimo izvoziti u EU, a zapostavljamo zemlje u koje smo prije izvozili kao i zemlje u gospodarskoj ekspanziji. Zašto su najavljivani novi ljudi u našim diplomatskim predstavništvima koji će se baviti samo gospodarstvom, ali o rezultatima dosada nema ni riječi. Spavaju li oni ili se dive prirodnim ljepotama zemlje u koju su poslani doista je nepoznanica, ali koristi od toga izgleda ne treba ni očekivati.

 

Kako prognoze za gospodarski oporavak EU nisu baš optimistične krajnji je trenutak da se ipak okrenemo svojim vlastitim snagama i konačno krenemo nešto raditi. Propustili smo to u proteklih nekoliko godina, ali to ne znači da tako treba nastaviti i dalje. Mnogi se vrijeđaju na bilo kakvu usporedbu naše zemlje sa nekim zemljama EU iz susjedstva, ali i mi možemo veoma lako poći njihovim putem ukoliko se nastavi glancanje istine i sakrivanje pravog stanja stvari. Više nije pitanje EU da ili ne, već kako pokrenuti ono što je godinama zabetonirano. Konačno se mora priznati da smo zemlja u kojoj jedan manji dio stanovnika živi dobro, a drugi unatoč tome što su vlasnici nekretnina žive loše, jer što im znači nekretnina koju nemaju kome ni prodati. Podatak da oko 800.000 umirovljenika živi sa mirovinom do 3.000 kuna, a uz njih i nepoznat broj zaposlenih sa takvim primanjima najbolje govori sam za sebe.