Zabava se nastavlja. Zabavljaju se svi osim onih koje život u ovom trenutku nimalo ne mazi. Mediji su puni prepucavanja, nagađanja i da ne kazem čega sve ne. Saborski zastupnici veoma ozbiljno shvaćaju svoj zadatak. Pretvorili su sabornicu u ring za ispravke krivih navoda, replike i povrede poslovnika. Predstavnici stranaka čekaju iza zavoja nastup iz suprotnog tabora, pa zatim kreće lavina koja pokosi jedino gledatelje, a ne i učesnike u raspravi. Posljednje vrijeme popularna je i galama. Viču jedni na druge s više ili manje razloga, ali za vlastitu dušu, da narod vidi kako se oni ne boje nikoga, a trebali bi. Svu energiju koju troše na jalova prepucavanja trebali bi usmjeriti na predlaganje konstruktivnih rješenja i za gospodarstvo i za građane ove zemlje koji su ih izabrali. Odnosi se ovo na sveukupan saziv Sabora, jer bila bi laž reći, da se može poslušati neki pametan prijedlog, ali se zato može remizirati rad suprotnog tabora u posljednjih deset godina, a to ničemu ne služi niti će bilo što promijeniti.

Prešli smo kažu psihološku granicu od 300,000 nezaposlenih, objavljeno je da  ih prema evidencijama ima 308,000 i predviđa se da će se taj broj povećavati za 500 nezaposlenih svakoga dana. Moram se pitati je li netko dosada brojao sve psiholoških granice koje smo prešli. Vjerojatno nije, mislim, da ih je dosada bilo previše. Pitam se ja do kuda seže izdržljivost ovog naroda. Premijerka poručuje poduzetnicima, da ne otpuštaju radnike pod izgovorom krize. Naprosto ne mogu vjerovati, da joj njezini ekonomski savjetnici nisu rekli sa kakvim se problemima susreću poduzetnici. Kako zadržati radnike kada dolaze u pitanje isplate plaća zbog unutrašnje nelikvidnosti i međusobnih dugovanja? Možda bi bilo zgodno, da i država učini neke promjene u poreznom sistemu možda i time barem privremeno pomogne poduzetnicima, da ih oslobodi brojnih davanja, a ne da samo blokira tvrtke i onemogućuje im daljnji rad. Možda bi mogli za vrijeme blokada ipak tvrtkama ostavljati dio sredstava, da mogu podmirivati dio troškova poslovanja, zadržati radnike i na taj način sačuvati radna mjesta, jer davno sam napisala da jedno radno mjesto stoji oko 27,000 kuna. Osobno mi je nezamislivo kako se malima odmah stavljaju ovrhe od strane poreznika, a veliki koji duguju po nekoliko desetaka milijuna kuna, mogu se i dogovarati o načinu rješavanja dugovanja, pa dalje nesmetano posluju, zatim najčešće završavaju u stečaju. Poznato je da mali i srednji poduzetnici čine dušu gospodarstva, jer oni su ti koji zapošljavaju najveći broj radnika i oni generiraju nova radna mjesta. Stoga bi možda trebalo malo promisliti i o odnosu prema njima, ali pitam se koga briga za njih.

Afere idu dalje. Đakovština je "spržila" još 12,000 tona žita poljoprivrednih zadruga i seljaka koji su preko njih skladištili žito u tim silosima . Čuju se optužbe kako se nije poštivao Zakon o zadužnicama. Baš zgodno, tko je kontrolirao način poslovanja. Vjerojatno nitko. Podravka je eto spašavala i tvornicu cipela "Sloga", jer im je posuđivala novac, pa to postaje novi slučaj koji treba istražiti. Doista više nitko ne zna tko sve ne posuđuje novac u ovoj zemlji i po kojem osnovu, a mi se žalimo na kamatare i njihovu kriminalnu djelatnost, ali prema ponudama koje redovno ubacuju u poštanske sandučiće ni oni se nikoga ne boje i slobodno razvijaju svoj "biznis ". Mogla bih ovako nabrajati do sutra, ni tada nisam sigurna da bih nabrojala sve što se događa i kako se zloupotrebljava sve što ova zemlja ima, ali koja kořist od toga. Dosta je bilo verbalnih podrški. Ovoj zemlji trebaju svrhovite i hitne akcije koje će potaknuti Izlazak iz krize. Prestanimo se zabavljati pričama tko je što rekao, kako je obučen, kakav nakit nosi i sličnim tričarijama. Vrijeme je da se svi prihvate posla za koji su zaduženi i pošteno ga odrade i neka se zabavljaju u slobodno vrijeme kada ih ne plaća ovaj narod, pa će možda sutra biti bolje, jer doista je pitanje koliko još možemo ovako izdržati, da se sve ne raspadne.