Godinama se vode žestoke rasprave o genetski modificiranoj hrani ili bolje rečeno o GMO čiji je genetski materijal izmijenjen pomoću tehnike genetskog inženjeringa. Upotrebljavati GM sjeme i uzgajati životinje sa GM osobinama ili ne postalo je jedno od glavnih pitanja. Teško je racionalno govoriti o toj temi, jer su i mišljenja stručnjaka veoma različita po tom pitanju. Dok jedni ukazuju na prednosti GMO-a drugi upozoravaju na sve moguće opasnosti. Postoje i određene sumnje u vjerodostojnost prezentiranih podataka. No ipak ostavljam to pitanje onima koji posjeduju potrebna stručna znanja o tom pitanju.

Osobno me u posljednje vrijeme zaokuplja jedno drugo pitanje koje bi moglo postati daleko veći problem, ali se o njemu kod nas previše i ne raspravlja. Radi li se o neznanju ili o namjernom izbjegavanju te teme doista ne znam, ali u svijetu to pitanje postaje svakim danom sve aktualnije. Naime postavlja se pitanje: Koristi li se nanotehnologija u proizvodnji hrane i pića? Nanotehnologija se danas smatra nasljednicom GM tehnike. Koristi se naveliko u kozmetičkoj industriji, pa je sadržana u mnogim kozmetičkim preparatima unatoč tome što nije dokazano da li uz trenutačno pozitivne rezultate ostaju i eventualno posljedice.

Nanotehnologija se može koristiti i za poboljšanje raznih svojstava hrane, ali i ambalaže. Međutim postavlja se pitanje utjecaja nanočestica na «krvno-moždane barijere» kroz koje mogu proći, te ući u mozak i druge organe. Eventualne posljedice nisu istražene i normalno, da to izaziva veliko podozrenje. Rezultata toga je preporuka, da se svi artikli koji sadrže nanomaterijal registriraju kao takovi i posebno označe na proizvodu. Ovo je sigurno samo početak jedne velike rasprave koja sigurno neće brzo završiti, a još nismo načisto ni sa genetski modificiranim organizmima.