Svi naši politički djelatnici smatraju sebe očito jedinima koji imaju pravo na kritike svih vrsta. Upućuju ih svima koji imaju drugačije mišljenje o nekom pitanju od njih. Protekli smo tjedan bili svjedoci takvog ponašanja. Na tvrdnju guvernera HNB-a kako oporezivanje banaka treba dobro promisliti i izvršiti analizu korisnosti takvog poteza koji bi mogao donijeti više štete za građane i gospodarstvo, a novac bi bio uporabljen za tekuće podmirivanje proračuna oštro su se obrušili sindikalisti. Postavlja se pitanje jesu li oni shvatili što zapravo guverner misli ili su njihove ocjene paušalne.

Zanimljivo je kako su ga upozorili, da je on samo izabran za guvernera u Saboru, a nije se dokazao na izborima kao političari. Predložili su mu da se okuša u politici ako želi imati vlast, a da pri tome očito ne poznaju način na koji treba funkcionirati centralna banka jedne države. Zaboravili su pri tome da ni oni nisu izabrani na takav način, a nisu vodili računa ni o svojim članovima koji su uglavnom u velikoj većini dužnici banaka i njihova egzistencija ovisi o visini kamata koje ni sada nisu male, ali ni o gospodarstvu koje financira rashode u proračunu, a već je ionako na koljenima. Žele li oni možda svoje sigurne sindikalne pozicije zamijeniti još profitabilnijim foteljama političara? Možda, ali ipak bi za početak mogli pokušati iskusiti karijeru poduzetnika kako bi se uvjerili da je to za mnoge teško stećeni kruh koji se za sebe i svoje radnike teško zarađuje i koji je svakim danom sve više uzrok stresa i briga mnogima od njih.

Sada je na red došla Svjetska banka kojoj zamjeraju kritiku rebalansa proračuna zbog zamjerki što on nije napravljen za izlazak iz recesije, već samo za krpanje predviđenih izdataka. Možda bi trebalo podsjetiti sve koji to zaboravljaju, da smo mi dobrovoljno članovi te financijske ustanove i da nam je ona itekako u nekim situacijama potrebna, a da stoga ima pravo na svoje mišljenje. Najbolje od svega je činjenica, da nam još nisu poznati detalji zamjerke koji su nam upućeni, a kritičari su odmah stupili u akciju obrane vlade. Uostalom oni ionako napadaju svakoga tko u nekom trenutku žele provesti neke mjere koje njima ne odgovaraju. Bilo bi daleko produktivnije, da se pozabave svim mogućnostima koje bi mogle zemlju što brže dovesti do ekonomskog oporavka, a time i izlaska iz recesije u koju sve dublje padamo. Svakako treba zastupati interese svojega članstva, ali treba svoje aktivnosti usmjeriti na budućnost, jer onih koji pune proračun je sve manje, te treba ozbiljno pristupiti planiranju i predlaganju svih aktivnosti koje će poboljšati gospodarsku i financijsku situaciju u zemlji. Kritizirati je najlakše, ali treba pronalaziti i to što prije adekvatna rješenja. Uostalom rebalans proračuna je donesen, a budućnost će pokazati tko je bio u pravu.