Nema tome tako davno, da smo sastanke sa prijateljima dogovarali telefonom, a onda proveli ugodno poslijepodne ili večer u nevezanom razgovoru. Onda je došao mobitel. Gotovo preko noći postao je za mnoge ljude sastavni dio života, jer služi za razgovor, slanje poruka, surfanje internetom, fotografiranje, ali i sredstvo koje nam omogućuje snalaženje po gradu, traženje pojedinih ugostiteljskih objekata i da ne nabrajam dalje služi nam za traženje svega i svačega. Prihvaćen je daleko brže nego što je u prošlosti uspjelo kabelskoj TV ili osobnim računalima. Prema nekim podacima jedino je širokopojasni internetski servis usvojen brže.

Pitanje imati mobitel ili ne postalo je gotovo pitanje društvenog statusa i prestiža. Dosada još nisam imala priliku slušati, da se netko zbog troškova mobitela pretjerano žali, kao uostalom ni zbog troškova fiksnog telefona. Žalopojke se uglavnom odnose na cijene plina, električne energije, vode, drugih komunalija i ostalih troškova doista neophodnih za normalan život. Nemojte pomisliti, da sam ja protiv mobitela, jer se i ja njime služim, ali me neke stvari vezane uz tu spravicu pomalo nerviraju. Možda je pravi razlog tome ovisnost ljudi o njemu. Možda je to u izvjesnom smislu i nedostatak slobode koju nam mobitel na izvjestan način oduzima. Vjerujem, da ste se našli u situaciji da zaboravite uključiti mobitel ili ste ga zaboravili ponijeti sa sobom? Vjerujem da jeste i onda je nastala potraga za vama.

Meni se to dogodilo nekoliko puta. Sama pomisao da nisam dostupna postala mi je “zastrašujuća”, jer mi je odmah palo na pamet tko će me sve tražiti i sigurno će misliti da mi se nešto dogodilo, jer istini za volju isto tako se ponašam prema nekim osobama i ja. Doista ponekad požalim za starim vremenima kada nisam bila vezana za mobitel kao dijete za majku pupčanom vrpcom. Osjećaj je to gubitka dijela slobode, ali se mobitela koji nastojim što racionalnije trošiti neću odreći. Teorije o štetnosti mobitela za naše zdravlje ne želim ni spominjati, jer ih smatram bespredmetnim. Osobno smatram, da malo toga nije štetno za zdravlje i da je previše pokušaja manipulacija s nama na tu temu iz razno raznih razloga.

Nedavno sam naišla na podatak, da se u nekim zemljama mobitelom služi oko 85 posto ljudi. Nije mi poznata točna statistika za našu regiju, ali vjerujem da se te brojke nebi posramili barem sudeći po tome kako se svi hvataju za mobitel koji zazvoni dok negdje sjedimo na kavi ili piću. Jedini bi realni zaključak mogao biti, da bi ipak trebali povesti računa da mobitel koristimo što racionalnije ili bolje rečeno za obavljanje potrebnih poslova, jer je to jedini način, da on dobije svoju pravu namjenu za koju je i predviđen.