Obećanje ludom radovanje omiljena je uzrečica u narodu. Da li je to doista tako? Jeste i o tome se možemo uvjeriti gotovo svakodnevno. Izvori? Uglavnom sve dolazi iz politike. Kada je svijetom zavladala recesija i kriza kod nas se govorilo sve je u redu. Mi smo izbjegli sudbinu najvećeg broja zemalja svijeta govorilo se, ali nažalost nije bilo tako. Dugo se ta činjenica nije htjela ni spominjati, a kamoli priznavati kao istinita. Danas se više ništa naprosto ne može sakriti. Ne zbog toga što za to ne postoji volja da se to i dalje skriva već zato što broj nezaposlenih, pad potrošnje, povećanje vanjskog i unutrašnjeg duga, nelikvidnost i sve ostale popratne negativne pojave više gotovo nije moguće sakriti. Izgleda da je najbolje priznati i dio svoje krivice, pa tjerajmo dalje dok ide, a kada tako neće moći dalje neka netko drugi riješi probleme. To je moje osobno viđenje stvari i situacije u zemlji po pitanju gospodarstva.

Neki dan sam malo spominjala novog Predsjednika RH. Želio je sve učiniti javno i bez sakrivanja objavio je imena svojih najbližih suradnika. Došlo je i do nekih pogrešaka i danas je on izložen velikim kritikama. Valjda svi očekuju da je vidovit i da je sveznadar, a moram priznati da osobno ne dijelim mišljenje nekih političara i nekih medija po pitanju njegova izbora ljudi sa kojima treba raditi. No ostaje neosporna činjenica, da je čovjek imao dovoljno građanske hrabrosti i da je priznao kako neke stvari oko savjetnika za selo nije znao i odmah je povukao imenovanje. U dnevniku HTV-a 20.02. šokirala me izjava jednog poznatog analitičara kako je Predsjednik trebao tražiti podatke od ministra MUP-a i skoro sam umrla od smijeha, jer sam dva dana prije čula izjavu Predsjednika kako još nije dobio odgovor od ministra o upotrebi prekomjerne sile nad građanima koji su prosvjedovali u Varšavskoj ulici Posebno me iznenadila i današnja reakcija na njegov gospodarski savjet. Zašto je to jučer bilo dobro, a danas nije? Predsjednik je odmah rekao, da se želi uključiti savjetima u rješavanje gospodarske situacije u zemlji, te da stoga osniva savjetodavno tijelo sastavljeno od ljudi koji poznaju tu problematiku. Danas ispada da je to tobože neka paralelna vlada. Naprosto mi nije jasno kako ljudi u samo nekoliko sati mogu tako promijeniti mišljenje i to u situaciji kada je svaki konstruktivni prijedlog za rješavanje ekonomske situacije itekako potreban. Prije nekoliko dana rečeno je da će svi članovi nadzornih odbora u javnim poduzećima i onima u kojima država ima vlasništvo biti birani javnim natječajem, ali izgleda da će to biti tek kasnije valjda kada udomimo one koje smatramo, da treba udomiti.

Ova zemlja umjesto da udruži sve snage podliježe nekim nevjerojatnim pritiscima pojedinih medija koji zbog brige da će im nedostajati trač materijala potenciraju međusobne sukobe između političara. Zašto bi nekome tko želi dobro ovoj zemlji smetala dobra suradnja između Banskih dvora i Pantovčaka. Zašto nikoga ozbiljno ne zanima, a kakvo mi to obavještajno podzemlje imamo. Pretpostavljam, da to zanima samo one novinare istraživače koje mora čuvati policija. Inače obavještajno podzemlje svugdje u svijetu radi za onoga tko ga plaća i svaka njegova djelatnost nije poželjna ni u jednoj zemlji. Pitam se, a kada su to nekoj zemlji plaćenici donijeli dobro? Nijednoj, zato se čudim kako se kod nas olako prelazi preko te činjenice. Oni su sutra spremni za neku ne baš preveliku lovu pripremiti svakom političaru u ovoj zemlji nemalu glavobolju, jer svaki se podatak može tumačiti na više načina ovisi o onom tko ga naručuje. Činjenica, da će ti podaci biti neistiniti biti će slaba utjeha za napadnutog ili napadnutu. Stoga gospodo oprez. Shvatite konačno, da više danas nije u pitanju osobna sujeta već sudbina ove zemlje i njezinih ljudi. Poslušajte malo bilo naroda i sve će vam biti jasno. Ovaj narod nakon svih ovih godina zaslužio je miran i pošten život.