Nisam sigurna radi li se kod odluke vlade o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju o tome igra li se šah, pa se čekalo tko će koga matirati ili se možda radi o igri "Čovječe ne ljuti se" međutim kako god bilo rezultat je porazan. Zakon nije ušao u hitnu proceduru, ali HZMO je zaprimio oko dvadesetak tisuća zahtjeva za prijevremenu mirovinu.

Sve su ih podnijeli građani koji su dosada bili u radnom odnosu i pridonosili punjenju proračuna, a sada će živjeti na račun proračuna. Najbolje od svega je kako se odustalo od prethodno predloženih izmjena i da su to znali ovi ljudi koji odlaze u mirovinu sigurno bi nastavili raditi. A što reći na sve to? Možda se može samo konstatirati kako se ishitrene odluke opet vraćaju predlagatelju kao bumerang, jer sada će proračun biti još tanji.

Nije ovo prvi takav slučaj sa našim zakonima. Malo ih donesemo, pa ih nakon nekog vremena opet povučemo i tako po nekoliko puta. Naprosto se čovjek mora pitati da li uopće netko prije predlaganja i donošenja nekih zakona o njima ozbiljno promišlja, jer sve nalikuje na poigravanje malo hoću malo neću. Poznavaoci stranih zakonodavstava itekako dobro znaju kako se u nekim zemljama zakoni donose kroz jedan duži period, da ponekad procedura može potrajati i po godinu- dvije, ali onda nema šanse da ih se nakon kratkog vremena mijenja.

Možda će jednom i kod nas netko shvatiti, da zakoni nisu za jednodnevnu upotrebu, nego da trebaju trajati kroz duži vremenski period i da se trebaju mijenjati samo kada dođe do stvarne potrebe za takvim potezom. No prije svega treba shvatiti i provesti da pred zakonima svi trebaju biti jednaki i da zakone treba provoditi na jedinstven način, a ne prema trenutačnoj situaciji koja vlada u zemlji.