Gotove nekoliko desetaka godina vode se rasprave o naknadama za neimovinske štete koje isplaćuju osiguravatelji, a koje se stalno povećavaju. Neimovinska šteta definirana je u Zakonu o obveznom osiguranju kao povreda prava osobnosti. Za fizičku osobu ove se štete mogu odnositi na povredu prava na život, tjelesno zdravlje, ugled, čast dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života i povredu prava na slobodu. Pravnim osobama neimovinska se šteta može nanijeti povredom prava na ugled i dobar glas, na čast, na ime, odnosno tvrtku, na poslovnu tajnu, te na slobodu privređivanja.

Možda pitanje neimovinske štete i nebi bilo postavljeno kada hrvatski osiguravatelji od ukupno 1,6 milijardi kuna isplaćenih naknada godišnje za neimovinske štete nebi isplatili građanima više od 700 milijuna kuna. Iako se radi o dosta velikim iznosima činjenica je da ne postoje jedinstveni kriteriji prema kojima se određuje naknada za povredu nekog od tih prava.

Hrvatski ured za osiguranje koji okuplja sve domaće osiguravatelje pokrenuo je inicijativu za određivanje jedinstvenih kriterija za utvrđivanje posljedica i naknada štete. Postizanjem dogovora i utvrđivanjem jedinstvenih kriterija izbjegli bi se mnogobrojni nepotrebni sudski sporovi, ali bi se omogućila i pravna sigurnost svim zainteresiranim strankama. Poznato je da danas najveći broj zahtjeva za naknadu neimovinskih šteta završava sudskim postupkom, a to znatno povećava troškove, a njih uglavnom plaćaju oni koji plaćaju i premije osiguranja.

U HUO tvrde kako danas postoji konsenzus u vezi s osiguranjem naknada štete stradalim osobama, ali da nema konsenzusa o tome kako utvrditi posljedice ozljeda ili smrti, ali i kako za te posljedice utvrditi naknadu. Kriteriji nisu definirani, pa za određene tjelesne povrede visina naknade ovisi o stavu i mišljenju liječnika, a oni također nemaju jedinstven stav o istim ili sličnim povredama.

Zemlje EU također nemaju jedinstven stav po tom pitanju. Primjenjuju se uglavnom tri kriterija za naknadu nematerijalne štete, a to su tablični, sudski i mješoviti sustav. Tabličnim se sustavom određuje naknada za biolišku, fizičku, moralnu i materijalnu štetu korištenjem sustava od nekoliko tablica. Neke zemlje štetu i naknadu određuju u sudskom postupku, a na osnovu priložene dokumentacije i zbirke presuda koje su već prije donesene. Mješoviti kriteriji koriste i tablice i sudske presude, ali i one nisu često jedinstvene, te dolazi do velikih razlika u naknadama šteta za iste štetne događaje, pa se smatra da ih je potrebno objediniti i ujednačiti.

Inicijativu HUO svakako bi trebalo pozdraviti, jer bi se njome ukoliko uspije postigla određena pravna sigurnost osiguranika, ali i smanjili troškovi, koji neminovno povećavaju cijenu premija osiguranja.