Ovih dana unatoč tvrdnjama sa najvišeg nivoa nisam nimalo relaksirana, a vjerujem da to nisu ni drugi misleći građani. Ne dižem glavu sa stola, ali ne od silnog posla već od brojaka koje mi se vrte po glavi i pitanja na koja ne mogu pronaći odgovor. Nezaposlenih 334 tisuće i nešto, pa do kuda dalje? Vjerojatno sam nerazumna, jer nikako da shvatim kako te brojke nisu točne, jer postoje i drugi načini pomoću kojih se izračunava realna nezaposlenost, a osim toga mnogi foliraju kako im se radi, ali prijavljuju se na burzu rada da napakoste statističarima i obogate se na račun države ostvarujući razne povlastice tvrdi se.

 

Nezadovoljni su ljudi izgleda samo fikcija, jer nema razloga uz toliki optimizam bez podloge koji nam se servira od većeg dijela političara biti zabrinut. Svi koji traže brze i odlučne poteze Vlade slabo vide i ne razumiju pravo stanje stvari. Glupi su svi oni koji nisu primijetili da im je život zbog povećane prodaje automobila u prvom mjesecu ove godine za 27 posto u odnosu na prethodnu godinu postao bolji. Povećanje cijena prehrambenih proizvoda i tko zna čega sve ne samo je fikcija onih koji ne žele vidjeti pravo stanje stvari.

 

Evo to je razlog zbog kojeg se doista ne mogu osjećati relaksiranom kako bi to neki željeli. Ima toga još, ali naprosto ne znam od kuda početi bez mogućnosti da ću se ponavljati i pisati ponovo isto o svemu onome što muči ovu zemlju i njezine građane. Mora se raditi i hitno poduzimati ozbiljne mjere za pokretanje gospodarstva tvrde gospodarstvenici, ali tko su oni da ih netko sluša. Moramo povećati administraciju ponovo se čuje, jer netko treba raditi na nekim "silnim" investicijskim projektima, a kao da je ona dosada bila mala. Evo ipak rješenja da se smanji nezaposlenost, pa ima još šansi da se dobiju novi krediti na račun još nerođenih generacija. Kako dalje vidjeti ćemo iz izjava koje nas očekuju ovaj tjedan, jer akcije vjerojatno neće biti.