Radili smo analizu siječnja 2010. godine i postaje zabrinjavajuće da je u samo mjesec dana pad likvidnosti tj. manja naplata potraživanja skoro pa 30% u odnosu na mjesečni prosjek 2009. godine.

Ok razumijem da je teško, smanjena naplata, prodaja i bla bla, ali samo u jednom mjesecu 30 % to mi baš nekako i ne leži. Nažalost ako pogledamo da je u isto vrijeme moguće od Trešnjevke do krematorija normalno se vozeći, doći za cijelih 14 minuta i to oko 15 sati, to postaje vrlo zabrinjavajuće. Samo nebo zna da se naš narod teško odriče ugodnosti volana, pa makar to značilo i vozanje na posao i sa posla po 45 minuta za cca 10tak kilometara, gužva, ali mi imamo svoje tutaće. Ali ovaj puta nije tako. Gužve u gradu se drastično smanjuju. Preneseno došlo je vrijeme kada puno ljudi počinje kresati troškove i to tamo i ono što nikada prije nisu kresali. Nažalost koliko god to smiješno moglo zvučati počeli smo kao nacija poticati krizu.

Ova kriza ima mnogo uzroka ali njezino širenje i ne suzbijanje do današnjih dana bila je isključiva odgovornost vlade RH koja nije donosila mjere koje je trebala. Ali sada polako i mi sami počinjemo poticati krizu. Svi trebamo razmišljati o svojoj budućnosti ali ovaj puta naša razmišljanja, koja idu nekako "treba paziti na svaku kunu", postaju veliki teret nama samima. Lijepo je imati zalihu gotovine, lijepo je uštedjeti za veče kupovine, ali prestanak trošenja u ovom obimu nažalost dovodi do prestanka proizvodnje, prestanka trgovine, zatvaranja radnih mjesta, umiranja tvrtki....

Bojim se da postajemo nacija koja će sama sebe slomiti, a oni koji bi trebali razmišljati da kada mi puknemo za njih više neće postajati svrha, još uvijek toga nisu svijesni.