Kako vam zvuči ideja da raspolažete sa 1 milijardom kuna? Vjerojatno to niste u stanju ni zamisliti, ali ovih se dana spominje ne jedna nego 50 do 70 milijardi kuna, naime na taj se iznos procjenjuju neriješeni imovinski sporovi koji se godinama vode pred hrvatskim sudovima svih vrsta od onih općinskih, pa sve do trgovačkih. Koliki su troškovi tih parnica nije potrebno ni naglašavati, ali naše tromo sudstvo i dalje radi ili bolje rečeno ne radi da oslobodi taj mrtvi kapital. Živce onih koji te sporove vode ne treba ni spominjati.

Po nekoliko desetaka godina vode se ostavinski sporovi što je uostalom i sam priznao aktualni ministar pravosuđa uz obećanje kako će to ispraviti, ali on za nekoliko dana napušta tu dužnost, ali i ovaj problem ostavlja u nasljedstvo novom ministru. Koliko se tim dugotrajnim sporovima gubi od vrijednosti nasljedstva koje treba podijeliti nikoga nije briga. Nekretnine za to vrijeme ne postaju novije, već gube na vrijednosti i neumoljivo stare posebno kada ih onaj koji ih koristi ne održava kako treba. Ista je situacija i na trgovačkim sudovima i predmetima koji se tamo vode. Sporovi se vode godinama, a onda kada budu riješeni nije ih moguće često naplatiti. Ukoliko se pitate zašto, odgovor je veoma jednostavan nemate se od koga naplatiti, jer je pravna osoba od koje se treba naplatiti prestala postojati. Što reći na sve to nego da su nam potrebni brzi rezovi koji bi naše sudove doveli u red i omogućili svima kojima su potrebni da ostvare svoje zakonsko i ustavno pravo na ostvarivanje brzih i pravednih sudskih presuda.

Posebno je zanimljivo cijelu stvar promatrati iz jednog drugog rakursa. Omogućavanjem brzih presuda u opticaju bi se našlo poprilično milijardi kuna, a to bi omogućilo i povećanu potrošnju i toliko potrebna ulaganja, a time bi se punio i državni proračun za čije punjenje i smanjivanje manjka u njemu sigurno više nije dovoljno odricanje i daljnje oporezivanje građana. Floskula neka institucije pravne države rade svoj posao posve je postala proskribirana, jer po svemu sudeći naše je sudstvo previše tromo i neučinkovito. Stoga bi možda ipak umjesto poziva građanima na daljnje odricanje trebalo krenuti u sređivanje pravnog sustava koji omogućuje takvo stanje kakvo danas imamo.