Može li država ispuniti sve financijske zahtjeve koje pred nju postavljaju pojedine društvene skupine? Naravno da ne može, jer blagajna nema rezervi, a situacija traži angažman svih struktura društva kako bi se poboljšala ekonomska situacija. Ovih dana uz gladne radnike koji su spremni za svoja upropaštena poduzeća žrtvovati i svoje živote događa se nešto posve drugačije. Izgleda pomalo svi zaboravljaju na činjenicu kako preko 70 tisuća zaposlenih u ovoj zemlji ne prima plaću zbog problema u tvrtkama u kojima rade. Izgleda da se zaboravlja i broj nezaposlenih koji neumoljivo raste upravo zbog gospodarske situacije. Svi ti ljudi imaju potrebe za normalnim životom koji podrazumjeva podmirivanje svih životnih potreba i troškova koje iz toga proizlaze, a to im je u situaciji u kojoj se trenutačno nalaze naprosto nemoguće. A na što sam mislila kada sam utvrdila da se događa nešto posve drugačije? Mislila sam na prosvjede seljaka koji se trenutačno događaju zauzimanjem prometnica.

Kao prvo želim istaknuti kako smatram, da je dug nešto što treba vratiti, ali pitam se kako se sve ovo događa baš sada kada novca nema, a po svemu sudeći neće ga tako brzo ni biti. Dug postoji još iz 2008. godine, a zatim se povećao ukoliko sam dobro shvatila prošle godine, a reakcije su došle upravo sada kada se zemlja nalazi u velikim problemima koje treba riješiti. Ne branim nikada beskorisne poteze vlade, ali ovo što možemo slušati i čitati ovih dana nikako mi se ne sviđa. Zašto odjednom takve prijetnje? Kome je u interesu destabiliziranje zemlje kada grcamo u problemima. Smatraju li to izabrane i neizabrane "samozvane" vođe seljačkih udruga, da će se netko doista prestrašiti njihovih prijetnji dolaskom u Zagreb, malo sutra. Bili su oni i prije u Zagrebu, pa to i ovaj put ne bi iznenadilo građane ovog grada, a što se tiče političara do njih i ovako ne mogu doći bez njihova poziva. Osobno smatram, da izazivanje bilo kakve destabilizacije zemlje u ovom trenutku od strane bilo koga ne predstavlja ništa drugo nego samo bespotrebno izazivanje daljnjeg produbljivanja krize, ali to se neće dogoditi i ukoliko netko time želi profitirati u bilo kojem pogledu jako se vara. Posebno me intrigira što se pojedini ljudi sa traktora deklariraju i posebno ističu da su bili branitelji. Ne sporim im pravo, da to kažu, ali kakve to veze ima sa njihovim prosvjedima? Branitelji su bili i oni koji su sada na burzi i oni koji ne primaju plaće i oni koji štrajkaju po tko zna koji put glađu i da ne nabrajam dalje kakve to veze ima činjenica da je netko bio branitelj sa zahtjevima seljaka koji su legitimni, ali su sigurno rješivi samo dogovorom.

Mediji kao mediji objavljuju ono što im se u toj puzajućoj seljačkoj pobuni nudi i to je potpuno u redu, ali mogli bi malo pogledati i obratiti pažnju na neke doista specifične izjave koje se mogu ćuti. Recimo nagovorili su nas da….. Ljudi moji tko je koga to nagovorio na nešto, pa djecu od malenih nogu učimo, da ih nitko na ništa ne može nagovoriti i da moraju misliti svojom glavom. Kako sutra može bilo koji poduzetnik koji se upustio u poduzetničku avanturu kriviti bilo koga za svoju odluku? Bilo bi to suludo. On čak nema nikakvu šansu dobiti bilo kakvu financijsku potporu države nego je prepušten tržištu i svojim sposobnostima da na njemu opstane. Osobito me se dojmila izjava, da ako ima novca za brodogradnju mora biti i za seljake, pa gdje ti ljudi žive u Hrvatskoj ili negdje drugdje? Država je svojevremeno dala financijske garancije za brodogradnju i to treba vratiti, ali daljnjih garancija i ulaganja države u brodogradnju nema. Jadna smo mi zemlja kada smo otvoreno i bez imalo srama spremni gledati u susjedov tanjur iako znamo da ni njemu nije bolje nego nama umjesto da svi pokušamo pronaći kompromisna rješenja za izlazak iz krize. Slažem se da neke stvari treba mijenjati i o tome često i pišem, ali nikako ne prihvaćam ostvarivanje ciljeva prijetnjama i eventualnim uzurpiranjem i uzimanjem vlasti u svoje ruke, pa ma o kome da se radilo.