Postavlja se pitanje, a tko je u ovoj zemlji gospodar onima koji se nalaze pod ingerencijom Vlade. Jednima se oduzimaju prava zbog teške ekonomske situacije, a drugi bez obzira na to što upravljaju državnim gubitašima podižu si drsko plaće i to ne za male iznose. Ništa novo nije ni kupnja bezobrazno luksuznih automobila o kojoj ovih dana možemo čitati, jer gospoda iz koje-kakvih agencija su vjerojatno krema ovoga društva iako nam počesto nije jasno što to oni zapravo rade. Uostalom to nije ni važno glavno da su oni zadovoljni i da ne dijele sudbinu većine koja to sve plaća.

 

Nakon svega čovjek se doista upita da li je jedini način da dobro živiš ulazak u politiku, jer bez obzira na to tko je na vlasti uvijek se bolje griju oni koji su joj bliže u što smo se mogli uvjeriti tko zna koliko puta. Nema nažalost razlike među strankama i svi prvo pod raznim objašnjenjima zbrinjavaju svoje počesto ne vodeći računa o tome imaju li te osobe potrebne kvalifikacije. Glavna im je kvalifikacija veza sa strankom ili njezinim uglednim članovima, a nama ostaje samo pitanje gdje je tu kraj.

 

Ne osporavam pravo svakoga ministra da bira svoje suradnike, ali ipak postoji granica preko koje se nikako ne bi trebalo prelaziti, a to je stručnost i spremnost dijeliti sudbinu svih ostalih građana, a to se nažalost ne događa. Unatoč pričama o silnim žrtvama vladajućih garnitura svakim danom postaje sve jasnije da se radi samo o običnoj demagogiji koja nam se prodaje.