Izgleda da živimo u vrijeme u kojem se sve više različitih “problema” rješava zabranama. Osobno sam već u nekoliko navrata izrazila svoje protivljenje nekim posve besmislenim zabranama, koje redovito ne donose željene rezultate. Vlada Velike Britanije odlučila se zakonom suprostaviti piratstvu tj. nezakonitom skidanju filmova i glazbe s interneta. Prijedlog zakona predviđa zabranu pristupa internetu kao najstrožu mjeru za prijestupnike.

Mjere discipliniranja prijestupnika polaze od smanjivanja brzine, trajnog blokiranja pristupa stranicama za skidanje filmova i glazbe i konačno do suspendiranja korisničkog accounta. Prijedlog zakona opravdava se činjenicom, da se piratstvom ukrade oko 1,4 milijarde funti toj industriji. Prema nekim statističkim podacima 7 milijuna osoba u Velikoj Britaniji redovito nedopušteno skida filmove i glazbu.

Glazbena industrija izrazila je svoje oduševljenje ovim prijedlogom izrazivši uvjerenje, da će to pomoći rastu legalnog tržišta filmskih i glazbenih sadržaja. Njihovo nas zadovoljstvo ne treba čuditi, ali postoje i neki podaci koji govore, da im upravo piratstvo stvara popularnost i time donosi i zaradu.

Dok se jedni raduju postoje i oni koji ipak nisu oduševljeni prijedlogom zakona. The Open Rights Group, koja se bavi podizanjem svijesti o digitalnim pravima, upozorava na posljedice do kojih bi moglo doći uskraćivanjem pristupa internetu. Njihovo je mišljenje da bi to značilo ograničavanje temljnih prava na slobodu izražavanja. Ističu, da bi trajno ukidanje internetskih veza moglo za rezultat imati posljedicu, da se nevinim ljudima isključi veza ili da budu kazneno gonjeni.

Ne mogu odoliti, a da ne primjetim da kao što mi svi moramo prvenstveno sami štititi svoju imovinu to bi trebala činiti i filmska i glazbena industrija. Nastave li se sva moguća i nemoguća prava štititi zakonima i zabranama moramo se upitati:”A gdje je kraj zabranama i kuda nas to vodi?”.