Zemlja je u recesiji, vlada pokušava pronaći efikasne instrumente za lakše prevladavanje krize, poduzimaju se i predlažu potrebne mjere. Što će one donijeti pokazati će budućnost.

Jedna od predloženih mjera prijedlog je da se zaposlenima kojima se plaća financira iz državnog proračuna smanji za 6 posto, koliko im je kolektivnim ugovorom i povećano od 01.01. ove godine. Ovo su vremena u kojima se mora ozbiljno i trezveno razmišljati o svakom potezu i mjeri kojima bi se ublažile posljedice recesije, ali jao danima sa TV ekrana moramo gledati prave tirade prijetnji pojedinih sindikalnih vođa.

Zanimljivo je da u toj raboti nisu uzeli učešća predstavnici državnih službenika. Shvatili su ljudi da ovo nije vrijeme za štrajkove. A tko su državni službenici. To su zaposlenici MUP-a, Ministarstva obrane, vatrogasci i drugi koji obavljaju poslove vezane za našu sigurnost. To su ljudi koji kada odlaze na posao nikada nisu sigurni da će se vratiti kući živi i zdravi. Oni rade svoj posao bez obzira na vremenske prilike, pa bilo to -20 stupnjeva ili +40. Životi su im stalno ugroženi, sjetimo se samo tragedije na Kornatima. Ipak oni su odlučili bez ucjena prihvatiti vladin prijedlog o smanjenju ionako malih primanja za posao koji obavljaju.

Svijesna sam ja da i zaposlenima u javnim službama, medicini, školstvu i drugima nije lako raditi u uvjetima kakvi su trenutačno u njhovim strukama. Ipak mi se nameće pitanje da li su njihovi predstavnici borci za svoje ili za njihove interese. Prijetnje štrajkom kada nijedan sindikat u Europi ne poziva svoje članove na štrajk, jer vrijeme je za suradnju u borbi protiv recesije zaista su neozbiljne. Prijetnje o akcijama koje će provesti na skorašnjim izborima doista predstavljaju apsurd.Takav način zastrašivanja vlasti je smiješan.

Najveći je apsurd njihovo traženje smanjivanje plaća zaposlenima kod privrednih subjekata. Pitam se u kojoj to oni priči žive, ali očito ne u stvarnosti. Poduzetnici pogođeni isto tako krizom bore se danonoćno sa probemima likvidnosti. Poslova je sve manje, naplata potraživanja sve teža, a problema je sve više. Trebaju pronaći načina da omoguće svojim uposlenicima i sebi prehranjivanje svojih obitelji. Svi ti uposleni kao i njhovi poslodavci servisiraju potrebe građana ove zemlje kroz plaćanje poreza, prireza, doprinosa i drugih davanja, a na taj način osiguravaju plaće koje se isplaćuju iz državnog proračuna.

Sigurno da nikome nije lako kada nastupi kriza, ali ako su sindikalni prestavnici toliko sposobni možda bi trebali malo uploviti u poduzetničke vode. Ukoliko i se im to ne sviđa mogli bi se kandidirati na nekom natječaju za posao menađera u nekoj od naših profitabilnih firmi koje imamo, pa nam onda pričati o vlastitim iskustvima.

Vjerujem da bi onda mnogo bolje shvaćali kako se treba ponašati kada kriza zahvati cijelu zemlju i kada je potrebno pokazati međusobnu solidarnost, pa makar i po cijenu privremenog odricanja od nekog prava zbog boljeg sutra.