Ovih se dana ponovo susrećemo sa raznim idejama koje bi mogle navodno pomoći zapošljavanju. Jedna od tih je zapošljavanje mladih koji do danas nisu uspjeli upisati u svoje radne knjižice ni jednog radnog dana, a tih je svakim danom sve više, a biti će ih još više i nakon završetka školske godine. Pretpostavljam da će ove godine dobar dio maturanata završiti na burzi rada, a da pronađu posao biti će doista Sizifove muke, no aktualni prijedlog za zapošljavanje mladih naišao je na mnoge kritike.

 

Možda nekima nije jasno kome se to ne sviđa. Prijedlog nije naišao na plodno tlo ni kod mladih nezaposlenih ljudi, a bome ni kod poslodavaca. Ovim se prijedlogom koji bi trebao biti pretočen u zakon zapravo ne postiže ništa. Mladima nije odgovarajući, jer im nitko ne garantira da će nakon vremena provedenog na ovakvom radu pronaći posao. Poslodavcima koji ne žele biti robovlasnici nije nimalo ugodno igrati takvu ulogu, jerza mnoge od njih smisao nije da iskorištavaju tuđu radnu snagu kad jedva zadržavaju i one koje imaju zaposlene u ovom trenutku i tako bi se moglo još mnogo toga nabrojiti.

 

Država bi prema iznesenim podacima tim mladim ljudima preko burze plaćala 1.600-.kn., a poslodavci bi trebali snositi troškove zdravstvenog i mirovinskog doprinosa, a cijelu bi situaciju kontrolirale nadležne državne službe. Dosada je koliko nam je poznato bilo pokušaja da se pojedinim zakonskim rješenjima zaposle pojedine kategorije stanovništva i sve je uglavnom ostalo samo prazno slovo na papiru, jer država nema moć da naređuje realnom sektoru koga će zaposliti ili ne i tako su propadali ovi pokušaji, pa osobno ne vjerujem da će i sa ovim prijedlogom biti drugačije.

 

No nije to sve. Pojavio se i prijedlog o smanjivanju zaposlenih u državnoj upravi za oko 10.000 ljudi. Naravno da treba srediti stanje u tom segmentu društva, ali ideje nisu ništa novo.

Imali smo priliku slušati kako će oko 5.000 ljudi poslati u mirovinu, jer im nedostaje nekoliko godina do ostvarivanja uvjeta za nju. Naravno država je spremna dokupiti tim ljudima staž i tako ih se riješiti. A za ostale će valjda pronaći također neko slično rješenje.

 

I sve bi to bilo dobro da za ove gore navedene poteze ne treba osigurati sredstva, a što zapravo to znači? Ponavljanje je to poteza iz devedesetih godina kada se slobodno se usuđujem reći masovno dokupljivao staž i stvarala vojska umirovljenika koji danas jedva preživljavaju. Potrošiti sredstva za dokup staža, a zatim financirati 5.000 novih umirovljenika doista je zanimljiva računica slična onoj o zapošljavanju mladih da rade kod poslodavca bez plaće. Nakon svih ovih umotvorina koje bi trebale poslužiti tko zna čemu naprosto vjerujem kako oni koji predlažu ovakve ideje misle nekim novim nametima namaknuti sredstva koja će na ovaj način potrošiti, a onda će ih narod platiti kao i sve dosadašnje eksperimente vlasti u proteklim godinama.