Prije nekoliko godina jedan je zastupnik nazvao Sabor "kokošinjcem" i izazvao dosta burnih reakcija. Nakon početka ovogodišnjeg zasjedanja i aktualnog sata koji je održana na početku doista je teško odrediti zbog nastupa zastupnika prihvatljivo ime za njega. Teško je bilo podnijeti sve ono što se tom prilikom moglo čuti.

Rječnik kojim su se služili zastupnici teško bi mogli slušati i na mjestima za koje se ne očekuje drugačiji vokabular i koja spadaju na samo dno društva. Toliko uvreda i teških riječi bilo je naprosto zastrašujuće slušati. Znamo da se slične situacije događaju i u drugim parlamentima, ali ovo je prešlo svaku mjeru.

Nije uopće u pitanju stupanj obrazovanja zastupnika, jer se pokazalo da to nimalo ne utječe na njihovo ponašanje. Bitno je bilo tko će koga što više poniziti i prikazati ga u što lošijem svijetlu. Doista se mora postaviti pitanje da li ih plaćamo da nas ovako zastupaju. Sigurno ne, ali što mi tu možemo takvi su kakvi su.

Umjesto da se brinu o aktualnim problemima i o njima raspravljaju oni su se posvetili međusobnim obračunima koji su posve bez veze. 320 tisuća nezaposlenih, ogroman vanjski i unutrašnji dug, gospodarstvo koje tapka na mjestu i mnogo toga što nas kao građane tišti za njih ne predstavljaju problem i nisu prioritet o kojem bi trebalo brinuti.

Žalosno je sve to, ali kako je ovo izborna godina teško možemo očekivati drugačija ponašanja. Moram se ipak ispričati onim zastupnicima koji se nisu koristili ovakvom retorikom, ali to su časni izuzeci. Možda bi ipak netko trebao našim političarima reći kako se vrijeđanjem suparnika ne osvajaju pozitivni bodovi kod javnosti.