Obrazovanje je preduvjet napretka i razvoja svake zemlje. Sve se više ukazuje potreba za doživotnim obrazovanjem koje podrazumijeva praćenje svih novosti iz oblasti struke u kojoj se radi. U svijetu je to posve normalno i poslodavci izdvajaju značajna sredstva za ostvarivanje tog plana. Nove tehnologije zahtijevaju od radnika i nova znanja koja su im potrebna za obavljanje zadataka koji se pred njih stavljaju. Mnogo se novaca ulaže i u prekvalifikacije radnika koji su školovani za profesije koje pomalo izumiru ili se više ne traži toliki broj zaposlenika.

Uskladiti potrebe jedne zemlje za određenom radnom snagom izgleda nije baš previše jednostavno. Najbolji su primjer želje naših mladih koji uglavnom upisuju škole i fakultete prema svojim željama, ali i željama roditelja, a ne prema zahtjevu tržišta radne snage. Nakon toga slušamo žalopojke o nemogućnosti pronalaska zaposlenja. Teško je kriviti te mlade ljude i njihove roditelje za takvu situaciju. Koliko je svima poznato to su zapravo problemi koje bi trebalo rješavati na nivou države, ali ne na birokratski način već uz konzultacije sa onima koji su dobro upoznati sa situacijom, a to su poslodavci. Bitno je međutim o svim mogućnostima školovanja za zanimanja budućnosti upoznati učenike i njihove roditelje na kvalitetan način kako bi mogli donijeti pravilnu odluku.

Poslodavci već godinama upozoravaju na nedostatak kvalitetnih kadrova koji su im nedostaju, ali njihov se glas izgleda slabo sluša. Možda je čak i glupo, ali neka zanimanja kod nas u obrazovnom sustavu uopće nisu ni zastupljena, a za neka iako su dobro plaćena gotovo da nema interesa. Možda bi bilo pretenciozno spominjati da će uskoro biti veoma traženi stručnjaci iz pojedinih grana biomedicine, nanotehnologije, robotike i slično kada nam još nisu u fokusu pažnje mnogo jednostavnija zanimanja koja su već našla svoje mjesto u svijetu, a kod nas se smatraju gotovo ekstravagantnim. Sadašnja situacija sa ovolikim brojem nezaposlenih možda je pravi trenutak za konačnim donošenjem novih programa školovanja za potrebna zanimanja, ali bi svakako trebalo u to uključiti poslodavce koji su veoma dobro upoznati sa profilom radnika koji su im potrebni, a možda bi nam u tome mogla poslužiti i iskustva zemalja koje su već prihvatile sistem obrazovanja za dosada nepoznata, a tražena zanimanja.