Prijedlozi mjera protiv recesije koji dolaze iz redova poduzetnika u pravilu uključuju i ukidanje ili barem smanjivanje neporeznih nameta. Među njih svakako spada i naplata autorskih prava. Neznam da li znate, da na svaki kupljeni CD, DVD, memorijsku karticu, kompjutor i slično plaćate naknadu bez obzira na to vršite li zloupotrebu zaštićenih autorskih prava ili ne. Nije važno što memorijsku karticu za fotić nećete upotrijebiti za snimanje glazbe u cijenu je uračunata i naknada za autorsko pravo.

Nabrajanje svih ostalih primjera potrajali bi dugo i odvelo bi nas daleko, ali za primjer ću uzeti samo šest lokalnih operatera kabelske televizije, koji odbijaju plaćati naknadu ZAMP-u, jer smatraju da ono što oni rade nije reemitiranje programa, nego samo kabelska distribucija. Tvrde, da ne postoje zakonske odredbe koje bi ih obvezivale na plaćanje naknade kao što moraju činiti neke druge tvrtke, ali su sada protiv njih podnesene tužbe od strane ZAMP-a. Traži se od njih naknada u visini od 20 do 43 posto njihovih ukupnih prihoda. Uostalom da ne dužim treba sada sačekati odluke trgovačkih sudova na kojima su tužbe podnesene i znati ćemo rezultate.

Ovog smo tjedna saznali i rezultat tužbe protiv Pirate Baya. “The Pirate Bay” najpoznatija je web stranica za razmjenu podataka glazbe, filmova, igrica, programa i sl. Pokrenuta je 2003. godine i ima više od 3.5 milijuna registriranih korisnika. Materijali se ne nalaze na samoj stranici, ali se putem stranice mogu razmjenjivati sadržaji zaštićeni autorskim pravima.

Protiv Pirate Baya tužbu su pokrenule velike producentske kuće Warner Bros, MGM Pictures, Columbia Pictures Industries, 20th Century Fox Films, Sony BMG, Univesal te EMI. Tvrdili su da im je od 2003. godine nanesena šteta od 6 milijardi dolara, a od osnivača tražili su odštetu od 14,3 milijuna dolara.

Švedski je sud donio presudu kojom kažnjava osnivače-administratore Pirate Baya sa kaznom od po godinu dana zatvora i ukupnom novčanom kaznom od 30 milijuna švedskih kruna što preračunato iznosi oko 20 milijuna kuna.

Sud nije prihvatio argumente obrane, koja je tvrdila da nije prekršen ni jedan švedski zakon, jer na stranice doslovno nije postavljen zaštićeni sadržaj. Prihvatio je tvrdnju tužiteljstva, da su okrivljeni svojim sotverom omogućili, da korisnici pronađu i skinu zaštićene materijale. Najavljene su žalbe pa se postupak nastavlja. Web stranica se i danas može i dalje koristiti.

Mene osobno zanima samo jedno, a to je zašto pravosudni organi nisu naredili skidanje stranica Pirate Baya sa servera i na taj način rješili slučaj kršenja autorskih prava. Možda razlog leži u činjenici što ni EU nema jedinstven stav o tome, kao ni zakone koji bi na jednak način regulirali materiju autorskih prava. Istina postoje mnoge međunarodne konvencije i nacionalni zakoni, ali koncept autorskih prava ima i znatan broj kritičara u svijetu. Dok jedni tvrde, da bez te zaštite autori nebi imali ekonomsku motivaciju za rad, drugi ih podsjećaju, da mnogo ljudi stvara autorska djela za koja nemaju tržišta ili ne dobivaju naknade i da im je motivacija osobno zadovoljstvo i želja da se dokažu u društvu.

Činjenica je da autorska prava donose veću korist izdavačima-industriji nego samim autorima. Konačno danas možemo postavljati i pitanje same ideje “autora”, jer se prenaglašava individualni, a podcjenjuje kolektivni doprinos u svijetu u kojem gotovo sve nastaje nadogradnjom i reinterpretacijom postojećeg.