Prema statističkim podacima California ima oko 35 milijuna televizora, a to otprilike znači jedan televizor na svakog stanovnika te države. Prije nekog vremena SAD i ostatkom svijeta prohujala je vijest kako postoji prijedlog, da se u toj državi uvede limit na veličinu TV ekrana. Energetska komisija (Energy Commission) države California mogla bi o tom prijedlogu donijeti odluku već 4.11.. Zagovornici ovog prijedloga tvrde, da TV, DVD playeri i ostala pripadajuća oprema troše 10 posto kućne električne energije, a da potrošnju povećavaju stalna potražnja zbog sve veće popularnosti snažnih i “gladnih” flat-screen LCD i plazma televizora.

Predloženi su standardi koji bi se mogli primjenjivati na novim televizorima sa zaslonom veličine od 58 inči i manje, ali do kojih dimenzija nije definirano, a koji će se prodavati nakon 1.1.2011. godine. Prijedlog je izazvao nezadovoljstvo i proizvođača i potrošača. Svoj glas digle su i razne udruge potrošača koje postavljaju pitanje:”Zar stvarno želite dozvoliti neizabranim birokratima, da vam govore kakav televizor možete kupiti?”.

Iznose se različiti argumenti poput onoga, da pri gledanju televizije ne gore svijetla, pa se tako štedi više energije nego što je potroši televizor. Nije problem samo u besmislenim zabranama kojih smo svjedoci u posljednje vrijeme, već i u činjenici, da će California gubiti i radna mjesta, ali i potrebne prihode. Potrošači će i dalje kupovati televizore koje žele, ali ne u Californii već u Nevadi ili preko interneta kod trgovaca iz drugih država.

Nepopularnost prijedloga ogleda se i u činjenici, da su neki krenuli u Washington lobirati protiv prijedloga. Rezultati uspješnosti svih poduzetih aktivnosti još nisu poznati, ali opet se mora postaviti pitanje do kada će se raznim proizvoljnim zabranama testirati i trenirati poslušnost građana. Izražavanje zabrinutosti za pojedine sfere života građana podsjeća me na neka prošla vremena 20. stoljeća.