Hrvatska može odahnuti, postignut je sporazum sa seljacima. Danima su kršili zakon, jer prema riječima jednog od policijskih zapovjednika nisu imali dozvolu za javno okupljanje, a policija ih je unatoč tome osiguravala i tolerirala njihovo ponašanje  za razliku od prosvjednika u Varšavskoj ulici u Zagrebu. No to bi mogla biti teme sama za sebe o tome kako se primjenjuje zakon. Radnici koji svojim doprinosima i porezima pune proračun moći će najvjerojatnije danas još uz malo problema na posao, a sutra će biti ipak manje gužve. Ruralno biračko tijelo izborilo se za svoja neosporna prava. Kako sam i napisala dug je dug i treba ga vratiti, ali samo pitam na čiji račun. Možda na račun onih koji nemaju traktore da njima zaustave ustavom zagarantirano pravo na slobodno kretanje građana. U ovoj zemlji dug je nešto što postoji samo kao takvo prema građanima. Sjetimo se samo duga umirovljenicima. Godinama se sporilo oko toga treba li im oteto vratiti ili ne. U konačnici opet su dobili samo dio duga, jer oni nemaju traktore ni kravice koje bi mogli prodati i ta sredstva koristiti za život. 

Radnici koji svojim doprinosima i porezima pune proračun moći će najvjerojatnije danas još uz malo problema na posao, a sutra će biti ipak manje gužve. Ruralno biračko tijelo izborilo se za svoja neosporna prava. Kako sam i napisala dug je dug i treba ga vratiti, ali samo pitam na čiji račun. Možda na račun onih koji nemaju traktore da njima zaustave ustavom zagarantirano pravo na slobodno kretanje građana. U ovoj zemlji dug je nešto što postoji samo kao takvo prema građanima. Sjetimo se samo duga umirovljenicima. Godinama se sporilo oko toga treba li im oteto vratiti ili ne. U konačnici opet su dobili samo dio duga, jer oni nemaju traktore ni kravice koje bi mogli prodati i ta sredstva koristiti za život.

Konačno možda je ovo ipak situacija u kojoj bi se moglo definirati pravo na koje kakve poticaje. Možda je sada trenutak, da se konačno kaže, a koje su to potrebe zemlje i za kojim je poljoprivrednim kulturama? Zašto sijati toliko pšenice koja kako ispada kod nas stoji daleko više nego na svjetskim burzama, a nje se najviše sije. Ukoliko se pitate zašto odgovor je veoma jednostavan, pa naravno zato što ona traži najmanje uloženog truda. Govori se o 8 radnih sati po hektaru. No sada se mogu postavljati razna pitanja, ali odgovore sigurno na njih nećemo dobiti. Osobno me zanima zašto se seljaci nisu digli na noge kada je utvrđeno da im je iz Đakovačkih silosa nestalo pohranjeno žito, a mi se svi uznemirili. Odgovor je i tu jednostavan znali su oni da će država svu štetu nadoknaditi i zašto se zamjerati. No opet se postavlja pitanje, a tko će to sve platiti? Kako tko? Zna se poreski obveznici koji nemaju nikakve poticaje. Njima preostaje samo da rade i šute i naravno uredno plaćaju svoje obaveze prema državi, jer otići će inače u blokadu. Nikoga nije briga kako će radnici platiti svoje obaveze i prehraniti obitelj, a tko im je kriv kada su se školovali i žive u gradu. 

Ipak najviše mi je žao naših medija. Danima su imali nepresušnu temu za popunjavanje svojih stranica ili termina, a sada ostaju bez toga. Žalosno je da su izostale kritičke analize nastale situacije. Praćeno su samo verbalni istupi, ali u genezu cijelog slučaja koji se ponavlja godinama nisu se upuštali. Radi li se o svjesnom propustu ili o nezainteresiranosti  odgovornih teško je reći, ali da je trebalo otvoreno i pošteno progovoriti o cijeloj situaciji u kojoj se nalazimo trebalo je, a ovo je bila prilika. Nažalost ona je propuštena, a vjerujem da će tako biti i ubuduće. Žao mi je onih jadnih radnika iz Splitske željezare, jer oni se doista bore za svoju golu egzistenciju, pa im želim puno sreće u današnjim pregovorima, jer će im ona najviše trebati.