Nastavlja se hrvatska političko-gospodarska saga. Prijepori oko predsjedničkog savjetničkog tima koji ga treba savjetovati i upoznavati sa stanjem u gospodarstvu i mogućim rješenjima ne da se ne stišava nego se dapače još više pojačava. Javljaju se svi koji sebe smatraju pozvanim komentirati tim. Neprestano se ponavlja, da nikako ne dolazi u obzir da se članovi tima "guraju" u poslove vlade. Doista nevjerojatno nerazumna situacija. Prigovara im se da su neki među njima članovi GSV-a, pa bi to trebalo značiti valjda sukob interesa. Ljudi moji, pa neće oni savjetovati nekog stranog predsjednika nego našeg izabranog voljom naroda. Naprosto ne mogu vjerovati, da se takvo nešto uopće i događa u našoj zemlji. Otkada su Vlada RH i Predsjednik RH neprijatelji. Tko je zapravo naš Predsjednik možda čovjek koji želi zlo ovoj zemlji? Zašto se bojati nekog njegovog prijedloga za rješavanje postojeće situacije ukoliko je on dobar. Možda sam ja u zabludi i ne vidim da ova zemlja nema uopće problema, pa se ljudi bore oko toga kome će pripasti zasluge za silne uspjehe. Zašto najednom takva uzbuna i to baš onda kada je svaki konstruktivan prijedlog za rješavanje gospodarske krize ne potreban nego neophodan.

Što se još treba dogoditi, da se konačno shvati da smo doista na rubu. Ne treba se zavaravati ali prema projekcijama do kraja godine bez posla će biti 415.000 ljudi. Nije potrebno biti ni matematičar ni ekonomista da se izračuna što to znači. Manji prihodi u državnom proračunu, a veći rashodi, ali se pitam tko će puniti proračun. Novi krediti? Možda, ali pod kojim uvjetima i sa kojim kamatama gospodo? Po svemu sudeći kredite će vraćati naši ne unuci nego praunuci, jer smo zemlja častohlepnih ljudi koji ističu svoje uspjehe i onda kada ih nema. Godinama se žmirilo nad svim mogućim i nemogućim kršenjima postojećih zakona. Dijelilo se novac šakom i kapom, ali ne po pravdi nego po "babi i stričevima" ili prevedeno na našu situaciju svojim prijateljima i njihovim prijateljima. Prema pisanju tiska danas ti slučajevi izlaze u javnost, ali o njima od odgovornih glasa čuti nije. Oni se bave predsjedničkim gospodarskim timom, ali ne pitaju kako vratiti ono što je na nepošten način uzeto od države uz pomoć pojedinaca. Izgleda, da svi oni koji žele pomoći da zemlja što prije iziđe iz krize postaju potencionalni neprijatelji. Zašto je to tako ne znam, ali me kao i većinu građana to smeta.Kada se dođe do ruba ponora svaka je dobronamjerna pomoć dobro došla.

Željela bih nešto pojasniti nisam ja odvjetnik našeg Predsjednika, jer njemu oni ni ne trebaju. Običan sam građanin koji voli ovu zemlju i želi joj sve najbolje kao i njezinim građanima. Zalažem se za bolju i sigurniju budućnost naše djece i onih koji dolaze iza njih, pa su najvjerojatnije to razlozi koji kod mene izazivaju veliko nezadovoljstvo kada vidim, da nas netko dijeli i pokušava nas vratiti u neke prošle godine. Možda neki misle da će nas pričama o ulasku u EU razveseliti, ali morali bi se zapitati želi li doista Europa jednu zemlju upropaštenog gospodarstva, sa najvećom mogućom stopom nezaposlenosti. Neće oni vjerujte takvu zemlju, pa mi možemo 100 puta završiti pred-pristupne pregovore, ali dok ne sredimo gospodarstvo i još poneku stvar od ulaska ništa. Uostalom mnogi ekonomisti smatraju, da je potreban novi rebalans proračuna u skorom periodu. Dobro znamo, da će tako i biti, ali neka konačno rezanje počne tamo gdje se nepotrebno troši, a može se smanjiti, a ne kao dosada predviđati nove poreze i druga davanja, jer to će biti onda doista korak u ponor. Bez štednje u javnoj potrošnji ništa, ali ni bez rezanja troškova za vanjske usluge, jer to jedan od većih trošaka. Plaćamo stručnjake u ministarstvima, imamo bezbroj raznih agencija, a onda još angažiramo vanjske stručnjake da obave njihov posao, pa sa tom praksom treba prestati, jer nas to dvostruko košta. A to znači da treba zapošljavati one koji znaju raditi, a ne se samo hvaliti diplomom koju imaju ili nekim drugim prednostima, a bez potrebnih znanja i iskustava Vjerujem, da će ipak u konačnici prevladati razum i da će se naći potrebno suglasje u rješavanju gospodarskih i drugih problema, jer ja sam ipak nepopravljivi optimista.