Jeste li ikada kao poslovnu mogućnost razmatrali, da danas pamet prodajete za nula kuna, a da sutra upravo zbog toga postanete milijarder? Vjerovatno niste, ali upravo su to teze koje iznosi Chris Anderson glavni urednik magazina Wired, koji je pod njegovim vodstvom osvojio prestižnu nagradu National Magazine Award, a koji je ujedno poznat po veoma znimljivim temama o kojima piše.

Nakon što je napisao članak pod nazivom “The Long Tail” proširio ga je u svojoj prvoj knjizi “Dugi rep” koja je izašla 2006. godine, a koja govori o internetskoj ekonomiji i koja je postala jednom od najvažnijih referenci kada se govori o toj temi. Prošli je mjesec objavio svoju drugu knjigu veoma intrigantnog naziva “Fre-the Future of a Radical Price” u kojoj nastavlja razvijati svoje ideje iz prve knjige.

Anderson nastavlja polemizirati sa svima koji na internet gledaju kao na još jedan medij koji se ni po čemu ne razlikuje od ostalih medija. On tvrdi upravo suprotno, jer smatra da internet ima karakteristike koje mu omogućuju, da potpuno preokrene ustaljene poslovne modele, koji su poznati i uobičajeni nekoliko stoljeća. Možda je teško shvatiti njegov stav, da sve digitalno teži tome da prije ili poslije bude besplatno, a da će oni koji to shvate na vrijeme i od toga naprave uspješan poslovni model biti milijarderi sutrašnjice.

Teza da nešto može biti besplatno zasigurno će svakoga zaintrigirati. Anderson tvrdi da je ekonomija bajtova drugačija od ekonomije atoma. Na ekonomiju bajtova djeluje poznati Mooreov zakon koji kaže, da se cijena bilo čega digitalnog prepolovljava svakih 18 mjeseci. To znači da se imaginarni troškovi digitalne pohrane (storage), procesora i internetskih veza (bandwith) mogu zbog stalnog smanjivanja zanemariti i smatrati gotovo beznačajnim.

Doista kad bolje razmislimo Google koji danas ima prihode preko 20 milijardi dolara počeo je upravo tako što je nudio besplatne proizvode. Google nije jedini primjer takve poslovne filozofije, tu su i ostale kompanije predvodnice digitalnog biznisa, da ih sada ne nabrajam, a njihov se uspjeh temelji na poslovnoj filozofiji o bitnom smanjenju troškova digitalnog transfera i pohrane podataka što se pokazalo točnim.

Zanimljivo je i njegovo mišljenje o borbi s prekršiteljima autorskih prava. Ovu borbu on smatra unaprijed izgubljenom, a presude protiv The Pirate Baya i sličnih servisa po njemu samo odgađaju neizbježno i smatra to gušenjem sloboda na internetu. Vjerujem, da je to i mišljenje većine korisnika interneta, koji su svjesni besmislenosti zabrana i kažnjavanja.

Konačno vjerujem da se moramo složiti s Andersonom i njegovim mišljenjem, da smo tek na početku razvoja ekonomije besplatnoga, a budućnost će pokazati koliko je njegovo mišljenje bilo ispavno.