Veoma je bitno s kime započinjete posao. U startup poslovanju karakteristično je da postoje trenuci kada bi ste sve poslali dođavola, srušili čitavu koncepciju iz temelja i krenuli ponovo od nule, ili u najgoroj soluciji u posebnim trenucima nezadovoljstva digli ruke od svega. Tu do izražaja dolazi timska snaga i veličina ljudi sa kojima ste počeli posao. Na muci se poznaju junaci i upravo ćete u tim kriznim situacijama saznati da li ste odabrali adekvatne ljude za vaš tim. Neograničena podrška ljudi iz tima, timski duh i vjernost zajedničkoj viziji izgladiće svaki problem i omogućiće vam da nastavite dalje. Upravo ovdje leži jedna od bitnih prednosti tima u odnosu na bend jednog čovjeka, sigurnost i podrška da se istraje do kraja.
Karakteristično je da pubertetlije uobičajeno negiraju roditeljski stav: “s kim si, takav si”. Po principu “najslađe je zabranjeno voće” ovakav nametnuti stvav rađa kontrastav, što će kod adolescenta uzrokavati pobunu. Ni ja se nisam nikada obazirao na ove riječi, čak šta više i danas mi zvuče nekako bezvezno. Ipak čovjek kada počne da radi, promjeni nekoliko poslova, saradnika, timova i šefova, shvati pravi značaj ovih riječi. Da li ova naradna poslovica iz naslova važi u normalnom životu zaista ne znam, ali u poslovnom smislu ovo pravilo postoji. Kada provedete osam sati svakodnevno zajedno s nekim, bilo u istoj prostoriji ili virtuelno preko “blagodeti” elektronske komunikacije, i što je još bitnije zajedno radite na nekom projektu, ljudi počinju da se ponašaju slično, da dijele slične navike, koriste slične riječi u verbalnoj komunikaciji, posjeduju određene zajedničke vrijednosti i najzad imaju sličan tempo rada.
Prevedeno, ako radite punom parom u timu gdje project manager nije u stanju da za godinu dana završi projekat koji je realno moguće uraditi za dva mjeseca, vrlo je moguće da na vašem sledećem projektu, nevezano da li radite u istom timu i za istog šefa, poprimite slično ponašanje i niste u stanju da stvari privedete kraju na vrijeme. Guy Kawasaki svoju filozofiju zasniva na umjetnosti starta (“The Art of Start”), lično meni je uvijek bio veći problem da završim stvari, nego da ih započnem gomilu. Naravno u umjetnosti starta zadržana je sposobnost da se započeto privede kraju, i tu se ponovo vraćamo na prvu rečenicu iz ovog teksta—veoma je bitno s kime započinjete posao. Skromno iskustvo mi kaže da bježite glavom bez obzira od project managera koji nije u stanju da stvari privede kraju. Vidio sam, čak i bio dio, nekih timova koji si odlično funkcionisali sa aspekta ljudskih odnosa, atmosfera je više bila u fazonu raje koja se druži i zajedno izlazi, nego radna. Ali takvi timovi naravno nisi bili u stanju da išta završe. Suština je u balansu. |