Razmislite o ljudima iz vaše bliže lokalne okoline koji su uspjeli u biznisu. Bilo kom biznisu. Ono što je karakteristično za njihov uspijeh da o njemu u vašoj sredini kruže brojne priče, uobičajeno sa raznim pikatnim detaljima o početnom kapitalu, prvom «nabačenom» poslu, kvalitetu robe i usluga koje su ti ljudi na početku biznisa valjali, i svašta još nešto. Znate o čemu govorim. Ipak, lokalni uspijeh nije tema ovog teksta i ostavimo ga sa strane. Kako stvari stoje globalno? Uobičajeno o globalnom uspijehu nekog servisa sliku gradimo posredstvom dobro osmišljenih PR tekstova jer su uglavnom to primarno informacije koje dobijama posredstvom medija. Priča se da su blogovi liberalizovali slobodu informacija. Možda je to i tačno, ali je isto tako tačno da niko na posjećenom blogu neće objaviti kako to novinari popularno kažu “zakulisane radnje” o ranim danima neke kompanije. Prosto, to nikome nije u interesu. Marketing je sam po sebi nemilosrdna rabota gdje cilj opravdava sredstvo. U IT industrije je karakteristično da developeri čak i na visokim pozicijama u kompaniji, nemaju pojma čime se bave njihove kolege u marketing odjelu.

Samim tim, da bi smo vidjeli drugu strane globalne medalje potrebno se vratiti na lokalni nivo, to jeste otići na neki party u Silicijumsku dolinu. Samim tim, pomalo je zađuđujući istup Grega Lindena u kome govori o malim tajnama (koje su onaku svimu u Dolini poznate) uspijeha velikih majstora. Facebook, MySpace, Craigslist, BitTorrent, YouTube, KaZaA, Skype, HotOrNot i još masa popularnih servisa svoj uspijeh dobrim dijelom duguju strategiji baziranoj na mixu spamua kršenja autorskih prava i naravno niskim strastima. Očekivali ste nešto drugo? Dobro došli u realni svijet Internet startupa.