Ulaziš u nešto o čemu apsolutno nemaš pojma. Kad te krene početnička sreća, umisliš da si najpametnijina svijetu. Posle godinu ili češće manje, dobiješ takvu vaspitnu šamarčinu nakon koje se otrijezniš i mamurno počneš da shvataš u šta si se upustio.

Suština je da se stalno vrti jedna te ista filozofija uspijeha. Ona se može iskazati na više načina, zavisno od okolnosti i postignutog nivoa organizacije:

U školi:
Upornost je na kraju krajeva jedina bitna stvar.
Svijet pripada strpljivom čovjeku.

Na ulici:
Ne pravi pare pamet, već upornost.
Ne završava školu glava, nego guzica.

U kafani:
Lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti.
Ne jebe lep, već uporan.