Ljetno nulto izdanja Plana B sam vidio tek prije 7 dana. Kako kaže Zoran Cvijanović u Munjama: “Nikad nije kasno”, pa evo i recenzije sa zakašnjenjem, taman pred prvi broj. Paradoks regionalne scene jeste da je najbolji Web 2.0 proizvod u papirnom obliku, a ne u virtuelnom Web okruženju. Dizajner se svojski potrudio, kormilo je povjereno ženama, a sadržaj su mahom spremili Borja i Djurman, što odmah u startu garantuju visok kvalitet i raznovrsnost. U tekstovima mi se posebno dopala određena doza opuštenosti, te prenošenje prakse iz stranih magazina da se blogosfere u tekstovima referira podjednako kao i ostali mediji.

Bitnih nedostataka mislim i da nema. Ako ćemo već da budemo picajzle, možda bi kvalitet papira mogao da bude još za nijansu malo više glossy, ali otom potom, dok se baza čitalaca formira i krenu pare da kapaju. Konceptualno, jedina zamjerka na Plan B koju su komentarisale još neke kolege na Brijunima jesu previše kratki intervjui. Nema pravog intervjua bez nekoliko strana da čitalac može baš da se potpuno udubi i da zatvori korice inspirisan pročitanim. U ovoj koncepciji kratkih intervjua na jednoj strani, gdje veliki dio prostora uzme i prateća ilustracija, osjeti se skraćivanje i izdvajanje najbitnijeg. Sam flow razgovora uopšte i ne postoji, i čak u goroj varijanti i ukoliko flow postoji, intervju je već gotov onog momenta kad stvari postaju slađim.

Ocjena: Konačno jedan magazin sa ovih prostora koji ću početi da kupujem. Čista desetka!