Pitanje: Ljudi stalno traže moj stručni savjet, ali me to ometa i usporava u poslu. Šta da radim? Odgovor: Napišite knjigu i recite svima da je kupe. Upravo ovim riječima završava The Art of Start u blogosferi legendarnog Guya Kawasakija. U ovim riječima upravo i leži suština Guyevog pristupa u pisanju ove knjige. Kako se radi o osmom po redu naslovu u njegovom opusu, jasno se vidi da u tekstu nema konceptualnih, niti organizacionih propusta. Nema greške, Kawasaki kaže upravo ono što bi trebalo (i što želi da kaže) i to u pravoj mjeri. Niti šta dodaje, niti oduzima. Oni koji su prethodno čitali Funky Business, steći će utisak da je knjiga možda prespora za čitanje, odnosno da mnogo više naginje da da savjete ne često izbjegavana pitanja, nego da čitaoca potakne na akciju. Samim tim The Art of Start i Funky Business su u jin-jang odnosu i međusobno se na neki način nadoponjuju pošto odišu drugačijom energijom i mislim da predstavljaju dvije strane iste medalje.

Može se reći da je Kawasaki u knjizi sabrao iskustvo čovjeka koji je u poslednjih dvadeset godina bio u blizini događaja koji su mjenjali svijet, ali uvijek više u formi egzekutora i posmatrača, nego čovjeka koji je bio pokretač u tim događajima. Amerikanac je japanskog porijekla, rođen i odrastao na Havajima. Odavde vjerovatno potiče i njegova čarobna vedrina duha i kada gledate njegove video nastupe i fotografije, nikada mu ne biste dali njegovih 50 i kusur godina. Završio je studije psihologije, nisi ga primili na Stanford. Radio je kao putujući prodavac nakita, da bi došao u Apple da se bavi propovjedanjem (izvorno: jevanđelizacijom) Apple kulture. U prevodu: ubjeđivao je manje kompanije da razvijaju softver za Mekintoš platformu. Sredinom devesetih, pred sam početak dot-com groznice odbija mjesto direktora u kompaniji Yahoo!, dok je ova bila još u povoju. Da je prihvatio tad to mjesto i da je tok događaja ostao time nepromjenjen, danas bi bio težak oko 2 miljarde dolara. Nešto kasnije shvatio je grešku i osnovao Garage Technology Ventures, kompaniju posvećenu VC (rizikonosni kapital) investicijama. Samim tim Kawasaki govori rječima čovjeka koji je zaista imao priliku da vidi uspon i pad mnogih startup kompanija i njegove rječi i zaključci su više nego dragocjeni.

Čitao sam srpski prevod, nemaštovito naslovljen kao «Tajna uspešnog početka» u izdanju Mono&Manana. Za prevod Tanje Milosavljević mogu reći da je više nego dobar, jer se zaista potrudila da ogovarajuće u tekstu i fusnotama pojasni žargonske i nestandardne termine koje Kawasaki često koristi. Samim tim, knjiga predstavlja obavezno štivo o umijeću započinjanja i kao takva jednako je korisnika i ljudima koji nisu primarno u hi-tech industriji.