Nema boljeg uvoda u svakodnevno pisanje na novom blogu od pomena komunikacionog sredstva bez koga je život današnjice nazamisliv. Neuhvatljivi Rambo Amadeus, između ostalog i jedan od prvih ljudi na ovim prostorima sa sajtom u formi (poslovnog) bloga, u mini seriji tekstova objavljenih u Blicu posebnu pažnju je posvetio Emailu. Na jasan, koncizan i duhovit način u samo nekoliko paragrafa Rambo je dočarao suštinu značaja Emaila u našim životima. Tekst je prenesen u originalnom obliku:

Dakle, koliko je internet, odnosno elektronska posta korisna, mozemo pretpostaviti samo ako zamislimo da se nekim slucajem ukine na 48 sati.

Prvo mi pada na pamet ogroman rashod energije, para I vremena neophodnih da bi se informacije transportovale na tradicionalni nacin. Mene bi, cini mi se, taj nemio dogadjaj vratio u kameno doba. Devedeset posto komunikacije, bilo privatne ili poslovne obavljam dopisujuci se.

Dobijem dnevno stotinjak meilova, od tog kompjuter sam prepozna da ih je osamdeset posto nebitno, ostalo pregledam i odgovorim sa zadovoljstvom.

Primjecujem da su kontakti, koje ostvarujem na ovaj nacin mnogo suvisliji I zanimljiviji, pa ako hocete, i korisniji, od ovih koje obavljam telefonom. Kako I ne bi, sve je u formi pisanog dokumenta, brzina kojom pismo putuje je apsolutna, a one gnjavatorske dimenzije po kojoj ce telefon ostati zabiljezen u istoriji izuma jednostavno vise nema.

Kada ste raspolozeni, pregledate postu, razmislite, odgovorite. Nema psiholoskog pritiska koji sagovornici svjesno ili nesvjesno, svejedno, vrse ocekujuci da na njihova pitanja odgovorite odmah, tupavom strpljivoscu viseci na slusalici.

Puno puta mi se dogodilo da ocekujem poziv, pa mi se onda javi neko sasvim peti, koji me prinudjuje da protiv svoje volje , iz ciste pristojnosti, palamudim napinjuci se da razgovor skratim, a da sagovornika ne uvrijedim.

E mail mi je, sa tog aspekta, veoma podigao kvalitet zivota. Poslovni dogovori su jasni, koncizni, svaki dogovor je zapravo, crno na bijelom. Ili kobninacija nekih drugih boja, zavisno od toga kako podesite vasu masinu.

Koliko sam samo vremena izgubio sjedeci sa raznim “licnostima”, ne shvatajuci zapravo da im je jedini cilj da ih carsija vidi kako piju kafu sa “popularnim pjevacem”.

Meni je sada najsladja ona kafa koju mi skuva automat za filter kafu, a zena mi je donese I servira pored tastature.

Umjesto da sa ljudima razmjenjujem poglede, gestikulaciju, trenutna raspolozenja, mirise, miomirise I nadrazaje svih vrsta, pijem svoju kafu na miru i sa odabranima, bez obzira da li su u istoj zgradi, ili na drugom kraju planete, neometano razmjenjujem misli.