Ovih sam dana razmišljala kako vjerojatno ima još dosta ljudi koji su od svojih djedova i pradjedova slušali kako će žuta rasa zavladati svijetom. Na ovu me pomisao podsjetilo osobno iskustvo, jer sam kao dijete i ja slušala takve priče od moje prabake. Naravno pomislila sam kako će to opet značiti neki rat, jer mi smo generacija koja živi u vrijeme kada nema gotovo ni dana, a da se negdje u svijetu ne ratuje. Što su drugi koji su slušali te priče mislili doista ne znam, ali nekako mislim da ni njihova razmišljanja nisu bila daleko od mojih.

 

Malo tko je razmišljao o povijesti tih naroda koji bi nam trebali biti "opasnost", a još manji je broj znao kako je upravo recimo iz Kine potekla moderna državna uprava, ali i mnoge druge stvari veoma važne za razvoj čovječanstva. Danas se gotovo cijeli svijet bavi fenomenom brzog ekonomskog razvoja Kine i to je upravo ta da je tako nazovem "žuta" opasnost o kojoj su govorili naši stari. Održavaju se razni stručni skupovi na kojima se raspravlja kako dalje u odnosima sa tom zemljom.

 

Prije nekoliko godina cijela moderna svjetska tehnološka elita selila je svoje proizvodne pogone u Kinu koristeći pri tome mogućnost korištenja tamošnje jeftine radne snage, ali situacija se stubokom promijenila. Radeći za vodeće industrijske zemlje Kinezi su stjecali potrebna znanja i počeli učestvovati u svim projektima gdje god je to bilo moguće. Svjetska gospodarska kriza naprosto ih je zaobišla i oni kucaju na vrata da postanu vodeća ekonomska sila svijeta. Dakako, da to zabrinjava one koji su dosada vodili glavnu riječ u svjetskoj ekonomiji, a sada se moraju boriti, da i oni sami ne postanu jeftina radna snaga, jer za to postoje itekako dobre indicije. Dok se na jednoj strani novac troši na ratove neke druge zemlje koriste ga za gospodarski razvoj.

 

Nije Kina jedini primjer ovih gospodarskih promjena. Potrebno se podsjetiti i drugih dalekoistočnih zemalja, ali i zemalja Južne Amerike koje brzim koracima gospodarski napreduju. Kako će izgledati ekonomska slika budućnosti ovisi o sposobnosti svake zemlje, da prepozna put kojim treba ići vodeći pri tome računa o ekonomskim, a ne samo o političkim interesima. Ovo se svakako odnosi i na razmišljanje o ekonomskom programu koji osmišljavaju naši ekonomski stručnjaci, jer predrasude su jedno od najvećeg zla za svako gospodarstvo.