Unazad nekoliko godina gubimo sve više tvrtki po kojima smo nekada bili poznati u svijetu. Možda se nekima to čini normalnim za vrijeme tranzicijskog razdoblja kroz koje prolazimo, ali nije baš tako. Dosada se samo pokazalo kako nismo u stanju biti dobri gospodari.

Prvo smo izgubili banke nakon izdašnih ulaganja u njihovo podizanje na noge, a zatim su slijedile prodaje Plive, INE i brojnih drugih tvrtki od telekomunikacija, pa nadalje. Ni uništavanje nam nije išlo baš previše teško. Nestali su deseci tvrtki i sa njima i desetine tisuća radnih mjesta. Uglavnom za sve što se može prodati ili uništiti pravi smo majstori.

Koga briga kako trenutačnim sitnim koristima zbog jednog odreska ubijamo kravu. Glavno da možemo pokazati svoje sposobnosti kako ne razmišljamo o tome što će biti sutra, a u tome smo pravi majstori. Glavno je preživjeti današnji dan, a sutra će možda biti nekih novih šansi za izvlačenja iz gabule u kojoj se nalazimo. Svi koji se protive takvom razmišljanju mogli bi sutra u najmanju ruku dobiti epitet maloumnih.

Sada je konačno na red došla Podravka za koju su se mnogi kleli životom kako im je stalo do nje, a što sada. Bliži se dan kada će ona zbog političkih igri i interesa prestati biti naša, jer Mađari mogu bez prevelike muke postati njezini suvlasnici, a nitko ih neće pitati od kuda im penezi. Političke igre gurnule su Podravku uz sve financijske malverzacije na rub ponora, a za to političari neće biti kažnjeni. Posuti će se pepelom po glavi i nastaviti dalje po svome, a račun će opet platiti tko drugi nego građani.