MMF je pohvalio mjere koje je poduzela hrvatska Vlada sa ciljem oporavka gospodarstva i njegovog daljnjeg razvoja. Premda je vlast zadovoljna ovom ocjenom podaci ipak govore nešto drugo. Unatoč pohvalama za neke prošlogodišnje i ovogodišnje poteze koji su poduzeti, jedinu potpunu pozitivnu ocjenu dobila je HNB koja je vodila promišljenu i pametnu monetarnu politiku i time očuvala potrebnu likvidnost banaka. Ipak za preveliko zadovoljstvo vlasti i nema baš razloga, jer je stavljeno i dosta primjedbi koje bi pod hitno trebalo uvažiti.

Nije bilo teško stručnjacima MMF-a primijetiti kako se dosada sve mjere uglavnom odnose na punjenje prihodovne strane. Stoga ne treba zanemariti primjedbe koje su naznačene u njihovom izvještaju. Potrebno je smanjiti poreze i napokon početi štedjeti. Drugim riječima to znači rezanje na rashodovnoj strani ili jednostavnije rečeno smanjiti troškove naše skupe države. Istini za volju to je predviđeno vladinim programom, ali rokovi i nisu baš precizno, a posebno ne brzo predviđeni što svakako nije dobro. Nalaz MMF-a ima veoma preciznu analizu stanja u Hrvatskoj, ali i niz preporuka koje bi omogućile brži oporavak, veće zapošljavanje i tako omogućiti brži rast BDP-a u sljedećoj godini od 2 posto koliko predviđaju, ali i rast inflacije od 2,7 posto, predviđena je i manja nezaposlenost i smanjivanje vanjskog duga.

Davno je poznato da su ovo i inače uobičajene mjere koje predlaže MMF, pa one nikoga i ne čude. Iako zabrinjava činjenica da naši građani sve manje troše, jer su se oni našli prvi na udaru mjera štednje smanjivanjem prihoda i povećanjem poreza. Domaći stručnjaci predviđaju i daljnju stagnaciju potrošnje, a to se nekako ne slaže sa nalazom i mišljenjem MMF-a. Razlog tome je svakako funkcija MMF-a koji vodi kontrolu nad financijskom disciplinom država sa ciljem da vodi brigu kako bi države uredno podmirivale svoje dugove prema kreditorima, pa tako i u ovom izvješću odgovornost za fiskalnu politiku prebacuju na Vladu. Ukratko nije ovo ništa novo, ali konačno treba doista uvesti reda u potrošnju države, jer izgleda kako su njezini troškovi i dalje van škara za rezanje.