Ne znam više što odgovoriti kada me netko upita do kada će ova zemlja ići prema dolje. Vjerojatno to nije poznato ni onima koji kroje našu politiku. Uglavnom na javnoj sceni se mogu vidjeti i slušati dva čovjeka iz Vlade, a ostali kao neki manekeni šeću zemljom i kao nastoje riješiti tekuće probleme, ali nažalost rezultate svoje djelatnosti samo oni vide. Hvalisanje o nekom uvođenju reda doista je samo hvalisanje, jer recimo ministar financija nije uspio uvesti reda ni u pojedinim segmentima vlastite kuće kojom upravlja.

 

A ova dva mahera za sređivanje situacije u gospodarstvu imaju sve šanse da nas gurnu još dublje u ponor, a njihov šef ionako se tim problemima ne bavi, jer vjerojatno su i njega uvjerili da su oni ti koji trebaju odlučiti o sudbini zemlje. Jao nama. Jedan šalje poduzetnike da podižu kredite i plaćaju eventualne dugove državi dok im kapital ostaje i dalje nenaplaćen, a posao su davno završili. Što to znači pametnom je jasno, ali ne i rođenim birokratima koji u cijelom svojem životu ni za pecivo nisu zaradili u realnom sektoru.

 

 Ipak postavlja se sada pitanje hoće li gašenjem malih i srednjih poduzetnika koji su izgleda na meti svih i svakoga ostati netko tko će financirati ovu birokraciju koja umjesto da pomaže u rješavanju problema poduzetnicima nastoji svim snagama stvoriti još veću zbrku i probleme. Pitam se ovih dana zašto baš oni najslabiji trebaju biti žrtve? Pa vjerojatno zato da veliki koji rade što im je volja i ne plaćaju u zakonskom roku osiguravaju budućnost pojedinaca kada ostanu bez svojih fotelja.

 

 Zašto se onda ministar financija žali kako nema proizvodnje. Možda je zaboravio da je upravo on sklapao prvi ugovor sa MOL-om o prodaji INE, pa bi on trebao znati zašto nam rafinerije nisu renovirane kako se obećavalo i bilo ugovoreno, a da o nekim drugim stvarima ni ne govorim. Naravno da raste uvoz i da nam ono malo deviza koje zaradimo odlaze upravo zbog nemara odgovornih političara na troškove uvoza onoga što se moglo proizvesti kod kuće, ali briga njih vjeruju u dobru turističku sezonu, pa će love opet biti i tako iz godine u godinu.

 

Drugi opet stručnjak ne zarezuje nikoga živog u ovoj zemlji, jer on je jedini koji zna što nama treba, ali što će biti kada ove prazne riječi koje nam servira svako malo pokažu svu golotinju koju skrivaju. Sviđalo se to nama ili ne uz ovako upravljanje zemljom nema baš previše šansi da ne završimo u vlaku koji sada vozi Grke, Španjolce, Talijane, a voziti će i neke koji čekaju na usputnim stanicama, a što će onda biti. Nikome ništa platiti će ceh ovaj narod, a oni koji već preko dvadeset godina kuhaju ovu kašu mogu biti mirni, jer male su šanse da ikada odgovaraju za sve zlo koje su u vrijeme svojih eksperimenata sa građanima ove zemlje počinili. Oni su svoju budućnost osigurali i to ne samo za sebe, već i za svoje potomke.

 

Možda im ipak treba ponoviti, da bez potrošnje neće biti ni razvoja, ali oni će i dalje raditi po svome. Ništa od onih obećanja koja su davali narodu prije izbora o izvlačenju zemlje iz krize. Naravno sada to ne priznaju, jer oni su jedini koji vide poboljšanje gospodarske situacije i nastavljaju se ponašati kao da su oni isključivi vlasnici ove zemlje, a narod? Narod neka šuti i plaća svaki dan novo poskupljenje koje mu se servira, neka čeka u redovima na burzi i neka šuti, jer zbog toga narod i postoji, ali do kada?