Jedna od akcija Hrvatske gospodarske komore nosi zvučni naziv “Drvo je prvo”. Cilj akcije je animirati sve kupce od državnih vlasti, gospodarstva do građana da kupuju domaće proizvode od drveta. Godinama smo poznati po izvozu merkantilnog drveta, a mnogo manje po izvozu gotovih proizvoda sa dodanom vrijednošću. Razlog ne leži u slaboj kvaliteti proizvoda, jer mi imamo itekako kvalitetne proizvode, već ga treba tražiti negdje drugdje.

Ovih je dana otvorena Ambienta međunarodni sajam namještaja, unutarnjeg uređenja i pratećih sadržaja na Zagrebačkom velesajmu. Kao i svake godine i ovaj je put održan stručni skup na kojem su predstavnici domaćih tvrtki iz drvne industrije oštro prigovorili i prozvali naručitelje iz javne nabave za neodgovorno ponašanje ili bolje rečeno pozvali su ih da se ubuduće ponašaju “društveno odgovornije”.

Nije da nisu imali razloga. Podaci govore, da oko 3.700 naručitelja u hrvatskoj javnoj nabavi, a to znači narudžbe za potrebe državnih i lokalnih vlasti troši godišnje 44 milijarde kuna, ali pri tome zanemaruju hrvatske proizvođače. Posebno se pogođenima osjećaju drvoprerađivači koji su iznijeli i konkretne podatke. Nisu pri tome nikoga štedjeli, jasno upozorili na probleme namještenih natječaja, ali i korupcije u javnoj nabavi, premda nikoga nisu konkretno apostrofirali zbog toga.

Realno gledajući nepojmivo je, da se proračunski novac troši na uvoz parketa, a da se ne kupuje daleko kvalitetniji iz Slavonije u kojoj proizođači zbog takvog ponašanja dolaze gotovo na rub propasti. Državnim se novcem obnavljaju hoteli, a na natječajima za opremanje istih pobjeđuju strane tvrtke. Odgovore na svoja pitanja nisu dobili, ali su optuženi za neorganiziranost u ponudi što je navodno razlog, da ne mogu zadovoljiti uvjete i zahtjeve naručitelja. Zanimljivo da nikome nije palo na pamet predložiti proizvođačima, da se udružuju i zajednički učestvuju na natječajima, jer bi na taj način vjerovatno mnogo lakše ispunili postavljne zahtjeve.

Ova se priča manje-više gotovo ista ponavlja svake godine, ali rezultata koji bi pokazali neko poboljšanje baš i nije moguće vidjeti. Nevjerovatno da čak ni kriza i recesija kod odgovornih za javnu nabavu nije ništa promijenila, jer izgleda da su strane ponude uvijek “povoljnije”, premda je to teško dokazati. Sve akcije vezane za hrvatske proizvode izgleda mogu proći samo kod građana koji su shvatili, da i hrvatski proizvođači mogu ponuditi i kvalitetu i veoma dobar dizajn. Posljednjih smo dana imali priliku slušati o nekim promjenama vezanim za javnu nabavu, pa možda će to ipak pokrenuti rješavanje i problema drvoprerađivača.