Gospodarska situacija kod nas i dalje predstavlja svojevrstan "gordijski čvor". Gotovo nije moguće pronaći nekoga tko bi predložio jedno sveobuhvatno rješenje ovog problema. Svi su uglavnom preokupirani skorim ulaskom u EU kao da će tada naši gospodarski problemi biti naprosto kao rukom odneseni, ali realnost je posve drugačija. Nismo mi baš neka poželjna udavača no geopolitički razlozi zahtijevaju naš ulazak u EU. Nije to loše za nas, ali uvijek postoji taj nesretni ali. Svoje probleme moramo pod hitno sami riješiti.

 

Svakako da to nije jednostavno i treba poduzeti mnoge radnje koje će prethoditi gospodarskom oporavku. Vjerojatno za vlast pravo iskušenje predstavlja prvi korak koji bi trebala učiniti, a to je smanjivanje administrativnog aparata. Vlada bi prije toga trebala stvoriti uvjete za ponovno zapošljavanje tih ljudi, jer slanjem u mirovinu ili na burzu ne postižu se željeni rezultati. Dakle ukratko te ljude treba inkorporirati u privatni sektor, ali i njemu u tom slučaju treba pomoći i to upravo država. Dakako ne samo obećanjima nego konkretnim potezima, a to znači osloboditi ga raznih troškova i razno-raznih davanja koji ga i sada sve dublje guraju u krizu, a potrebno je i stimulirati ga raznim poticajima

 

Reorganizaciju državne i lokalne uprave i potrebne mjere moralo bi se izvršiti u veoma kratkom roku od nekoliko mjeseci, a nikako u nekoliko sljedećih godina, jer bi tada željeni rezultati izostali. Da li je to realno očekivati u izbornoj godini naprosto je nevjerojatno, jer se nitko ne želi zamjeriti biračima bez obzira na činjenicu, da će račun zbog odugovlačenja biti još veći. Stječem dojam kako ni pojedini gospodarski savjetnici Premijerke baš previše ne brinu zbog ekonomske situacije u kojoj se zemlja nalazi, već se neki svim snagama posvećuju svojim privatnim poslovima ili bolje rečeno nastoje iskoristiti položaj koji uživaju, pa makar oni tvrdili kako to nije istina. Nije narod badava rekao da se bolje grije onaj koji je bliže vatri.